Aldumaš je piće koje se ispija u čast nekog obavljenog posla, sklapanja ugovora ili obavljene kupoprodaje. Dolazi od mađarske riječi aldomas. Slobodno prevedeno značenje je: napitnica, čak možda nazdravica.
Aldumaš se pio u prigodi prodaje stoke, ili bilo koje druge pokretnine ili nekretnine, u prigodi prinove u štali i u svinjcu (kad se oteli krava, oždrebi kobila, oprasi krmača …), kada se kupi nešto od pokretnina, nekretnina ili stoke. Prije pijenja se ne drži zdravica nego se samo kaže: nazdravlje! Ili: Sa srećom!
Na aldumaš se zvalo, išao je zvati netko od odraslih članova domaćinstva ili barem dijete. Pio se i onda ako se slučajno (bez prvotnih saznanja) netko zatekao u kući. Tada bi se priopćilo što je novoga i ponudio bi se aldumaš. On vremenski nije trajao dugo, nije on bio niti proslava niti veselica, niti gozba. Mogao se popiti u kući ali isto tako i u podrumu, gotovo na brzinu, s nogu. Aldumaš se mogao popiti i u birtiji ali je Slavonac izbjegavao birtiju. Razumije se, ne svi. Bilo ih je koji su s vašara pravo u birtiju išli i cijelo svoje imanje u birtiji srajtali. Ali, u pravilu je Slavonac, kud god išao nosio torbu, u torbi plosnu rakije i komad slanine i kruha. To je bila okrepa dostupna u svako doba. Postoji narodna pjesma koja pjeva:
Lako ti je poznati Slavonca,
Tira gicu i nosi torbicu!
Ovaj običaj je bio vrlo živ i vrlo poštovan još za života uzrasta ljudi rođenih prije Drugog svjetskog rata. Kako su oni odlazili u vječnost a stasala nova generacija, običijaj zamire. Danas se samo povremeno održava među dobrim prijateljima, ali manje u susjedstvu i s ljudima koji su u životu bili najbliže svakom stanovniku Alilovaca, oni su rekli, komšijama. U današnje vrijeme je bitno promijenjen način života i druženja, ljudi više nemaju potrebu za zajedništvom kako su nekada imali.
(tekst: Ivica Ciganović, foto: Tomislav Ciganović)
