Vesna je slavenska božica proljeća, njegova personifikacija. Ime joj dolazi od stare indoeuropske riječi za to godišnje doba (sanskrt. vasantás: proljeće, svitanje), božica mladosti i proljeća, proljetne radosti i budnosti. S proljećem je najavljivala tople dane, plodne njive i brojna stada na pašnjacima. Osim zanosne ljepote, stari Slaveni su Vesni pripisivali i vlast nad sunčevom toplinom bez koje ne bi bilo obnavljanja prirode u zeleno i cvjetno ruho, niti bi moglo biti klijanja i nicanja novih biljnih mladica. U ritualu boginji Vesni, djevojke su bile obučene samo u ruho od trave, grančica, lišća i cvijeća (kao i Vesna) i kad je bilo dovoljno toplo, nazočni su ih polijevali vodom. U obredima na kraju zime Vesna se otvara i s njom se otvara zemlja, uspostavlja se živa veza između biljnoga svijeta i podzemnoga u kojem je blago i bogatstvo. Time se otvara rodnost i plodnost. Vesna se stoga u obredima zaziva, prati i dovodi. Stari Slaveni (ponajviše Istočni) štovali su ju kao božicu mladosti, te ju predstavljali kao mladu i lijepu djevojku. Njezin dolazak bio je slavljen pjesmama, plesovima, paljenjem krjesova i darovima.
Ona pomaže ljudima i da u proljeće popravlja zimom narušeno zdravlje, usklađujući rad srca i razuma. Time je ljude činila dobrima i blagima pa nije bilo prepreke da oni međusobno njeguju poštovanje i slogu. Prikazivana je s cvijetom u kosi, u lijevoj ruci drži buket cvijeća, a na kažiprstu desne ruke stoji joj lastavica. Vesnina kultna mjesta uvijek su bila pored vode, njezini predmeti su vijenci, lutke, jaja i zvona, ptice lastavice i roda, a biljke breza, vrba, maslačak i cvijet breskve.
Izvor: wikipedija.org, Vesna. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 15.1.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/64396>.
