Ne mora uvijek Crna kraljica biti sinonim zločeste žene. što govori legenda o Crnoj kraljici u plitvičkom kraju. Dok je Crna kraljica u sjevernoj Hrvatskoj od Medvedgrada do Đakova sinonim za Barbaru Celjsku koja je ovdje često boravila i ostala poznata po svojoj energičnosti i odijevanju u crno. a kako je voljela jahati, da bi bila što uočljivija i zapaženija, ostalo je zapisano da je u pravilu jahala na bijelom konju. Međutim, u ličkim prostorima to može biti i znak udovištva. povučenosti i dobrote. Zasigurno se na tome prostoru nije na takav način isticala bilo koja plemkinja jer bi je narod ubrzo zapamtio u svojim pričama. Jedino što je blisko ovim dvjema legendama je sam naziv Crna kraljica, ali s različitim značenjem te što lička, plitvička legenda spominje toponim Crnu Rijeku, a kalnička mjesto Gornja Rijeka.
U Kraju gdje su danas Plitvička jezera bilo je oduvijek malo vode, ali u jedno vrijeme nestade i to malo vode pa se tijekom devet godina cijeli kraj pretvorio u pustoš. No, jednoga dana dođe u taj kraj Crna kraljica sa svojom pratnjom. Spustila se ona s Velebita iz svojih vilinskih dvora i kada vidje ovu pustoš, ispuni želju vapijućih seljaka te pozove vodu. Istoga se časa smrkne i uz grmljavinu i munje spusti se velika kiša. Padala je sedam dana i noći sve dok se nije stvorilo šesnaest jezera u Crnoj Rijeci. Prvo od njih nazvano je Prošćansko, po prošnji naroda za vodu. Zahvalni ljudi nosili su na brijeg kamen po kamen i nad Kozjakom sagradili Kraljičin dvor. Ljudi su sretno živjeli uz svojih šesnaest Plitvičkih jezera, a Crna kraljica brinula se o njihovoj sreći. Kasnije se povukla u svoje podzemne dvore kod Calovca i Okrugljaka. Narod ju je često obilazio, a jednom su je prilikom zamolili neka im na neki način opet pokaže da misli na njih. Iznenada se podigla voda u Ga lovačkom jezeru iz kojeg se velikom bukom počne prelijevati preko stijene i pećine. I s ostalih su bregova počeli teći potoci i bujice pa se narod uplaši da je došao sudnji dan. U velikom strahu pozvaše sada Crnu kraljicu da im pomogne. Na vodopadu Galovcu pojavi se odjednom predivno svjetlo, a kiše stadoše i voda se smiri te se zatim začuje glas Crne kraljice. “Vi ste vrijedni i dobri ljudi. Čuvajte svoje hladovite gajeve, plodne doline i ova lijepa jezera s umilnim i srebrnim potocima što teku unaokolo. Mnogo će vojni proći ovim krajem i mnogo ćete krvi i suza proliti, ali ja ću doći opet i mojim dolaskom sinut će vam sunce ljepše budućnosti.”
Foto: https://www.plitvicetimes.com/
Ulomak iz knjige Legende puka hrvatskog, Tomislav Đurić
