Iz povijesti

Kako su Hrvati pobijedili Avare i došli u svoju novu domovinu

U 6. i 7. stoljeću na prostorima današnje Hrvatske i ovog dijela Europe vladali su Avari ili Obri. Gospodarili su cijelom tadašnjom rimskom provincijom Dalmacijom koja se protezala od Jadrana do Save. U Panonskoj nizini bilo je središte njihove države – tzv. Kaganata. Bilo je to i vrijeme stalnih borbi Avara protiv Bizanta i Bugara, koje su svoj vrhunac dosegle 630. godine. Oko te godine došlo je i do borbi za kagansko prijestolje između Avara i Bugara.
To su iskoristili nadolazeći Hrvati te su između 630. i 632. godine više puta pokušavali prijeći Dunav. To im je uspjelo 632. kada su hametice porazili Avare. Prema bizantskim zapisima cara Konstantina Porfirogeneta (10. stoljeće). Hrvati su na ovo područje došli pod vodstvom oca kneza Porge. On kaže: “Po naređenju cara Heraklija ovi Hrvati zaratiše i odande istjeraju Avare, nasele se, po naređenju cara Heraklija, u toj zemlji Avara u kojoj i danas stanuju.” Naravno, velik dio pobijeđenih Avara ostao je na ovom tlu asimiliravši se s Hrvatima, na što nas i danas podsjećaju brojni toponimi i izrazi u svim hrvatskim zemljama od Konavla i otoka, Bosne i Slavonije. Primjerice, samo ime Konavle, prema mišljenju znanstvenika, dolazi od stare turske riječi “quanlu” (dvokolica, kola na dva kotača). Na otoku Krku na Avare ili Obre podsjeća zaljev Ogrul u Vinodolskom kanalu.

Zatim su tu brojna mjesta pod imenom Obrov, Obrovac i Obrovica pokraj Nina, Obrovac na Zrmanji, Obrov pokraj Dugog Sela, kasnije izvedeno Oborovo i dr. Postoji izreka, zabilježena u Lici i oko Barilovića na Korani, “ščepati obarski”. “vikati obarski”, što znači “snažno ili jako”. Kod Zapadnih Slavena “obar” je naziv za diva, orijaša. I riječ ban je, prema mišljenju filologa, avarska, i to od riječi bajan (glavar). Tako kaže povijest, a u narodu je ostala legenda o pobjedi Hrvata nad Avarima (u prvoj polovici 7. stoljeća) pokraj Dunava, što je predstavljalo konačan dolazak i ostanak Hrvata na ovom tlu “od stoljeća sedmog” do danas.

Velika hrvatska sila pokrenula se sa sjevera put Dunava. Predvodilo je pleme časnog Dizdimira s petoricom braće – petero sokolova i s dvije seke golubice. Prekrili su klance jadikovce, prošli ispod Karpata i otisnuše se Panonijom ravnom te dopadoše na tihi Dunav. Na čelu vojske Hrvata jaše Kluk vojvoda.

O bedru mu ljuta zmija sijeva okovana zlatom. U ruci mu je teška topuzina malo više od trideset oka. Dugački brkovi pali su mu po prsima i kroz njih prosijavaju munje. Uz njega je jahao mrka junačina brat Lovel s vitkim poput jele bratom Kosencom, a odmah uz njih i mladi vojvoda sokolovo oko – Muhlo. A uz bok ove divne vojske jašio je sa svojom pratnjom vojvoda Hrvat. Vojsku su pratile i dvije golubice: sestra Tuga, bijeloj vili druga, a uz nju Buga – raspupala ruža.

Došavši na obalu Dunava, silna vojska Hrvata zastade ovdje da se odmori. Zapališe vatre, pomoliše se svojim bogovima, nadasve velikom Perunu. Kada prenoćište, ugledaše drugo jutro na širokom polju silnu vojsku Obra. Sve Avar do Avara. Spomenute vojvode odmah skočiše na noge i razvrstaše uz zvuk bojnih trublja svoju vojsku. Kluk i Lovel podbodoše konje i zavitlanu sabljama te krenuše u boj. Za njima odmah hrabri junaci Čudomerovići od starine bani i plemići, pa svi ostali hrvatski junaci. Smele su se avarske čete unatoč nastojanju vode Kagana koji ih je pokušao staviti u red. A kada je na avarske čete navalio Hrvat s dva Mogorovića i hiljadu ptića sokolića, zapištaše Obri kao guje i u neredu uzmakoše. Kada je to vidio silni voda Kagan, ljuti ris kao ljuti jatagan, okrene i on leđa pa stade bježati, a za njime sva njegova vojska. Bježali su Avari sve do kršnog Velebita ne bi li u njegovim klancima dočekali Hrvate i tako im spriječili prolaz k Jadranu i sinjemu moru. Vidjevši Hrvati pred kakvom su novom preprekom što je činiše avarska vojska Štiće¬na kršnim Velebitom, pozvaše u pomoć svoga boga Peruna, pa se baciše na Obre. Sijevale su sablje s obje strane. Udaraju Hrvati, ali ne daju se ni Avari. Tada Perun s nebesa pomogne svojim Hrvatima poslavši im u pomoć munje i gromove. Zaplašeni Avari pobjegoše, a hrvatska pobjeda proširi se cijelim ovim dijelom svijeta – od latinskog Rima do Carigrada na istoku, koji prihvati Hrvate za svoje saveznike i prijatelje.

 

Izvor: Tomislav Đurić – Legende puka hrvatskog. slike >>>> rehtwogunraconteur.com

Selo hr

Autor objave je uredništvo portal Selo.hr. NAPOMENA: Sadržaj portala u velikoj mjeri temelji se na dostavljenim informacijama i fotografijama čitatelja portala Selo.hr. Ukoliko imate više informacija i smatrate da je potrebno korigirati gore navedenu objavu, molimo Vas u cilju što točnijeg informranja javnosti da nam se javite na info@selo.hr sa dokazima koji potkrepljuju Važu izjavu.

Related posts

Stjepan Radić

Selo hr

Doajen Hrvatske Tamburice – Julije Njikoša

Selo hr

Patent broj 36946

admin