Dobri i pravedni kralj Matijaš zaželio se jednoga dana pohoditi svoje podanike u koprivničkom kraju. Bila mu je namjera vidjeti kako živi narod i kako se prema njemu odnose zemaljski gospodari. Poslao je teklića svom podaniku i prijatelju, gospodaru grada Sveta Elizabeta na Dravi da mu najavi svoj dolazak i želju za velikim lovom u dravskim šumama. Gospodar grada Sveta Elizabeta bio je počašćen i razdragan skorašnjim kraljevim dolaskom i sve je pripremio kako bi se kraljevski gost što ugodnije osjećao u njegovu domu. Kralj Matijaš ubrzo je došao sa svojom pratnjom i nakon odmora za nekoliko dana bi upriličen pravi kraljevski lov. Zadovoljan uspješnim lovom odluči kralj Matijaš drugi dan prerušen u skitnicu s nekoliko najvjernijih sluga poći u koprivničku tvrđavu. Sa svojom prerušenom pratnjom izmiješa se s ostalim siromasima pod zidinama grada koji su čekali da ih za koricu kruha unajmi za neki posao koprivnički vlastelin. Ubrzo ih je vlastelin odabrao za teški posao – “kalanje” cjepanica. Radili su cijeli dan bez jela uz malo vode. Uvečer su ih istjerali iz grada s koricom kruha. Međutim, dok je radio taj teški posao, kralj Matijaš je na svaku cjepanicu urezao svoje ime “Kiral-Maćaš”. Nakon nekoliko dana odmora u gradu Sveta Elizabeta odluči kralj pompozno posjetiti svoj kraljevski grad Koprivnicu. Glasnici najaviše dolazak kraljevskog veličanstva “Kiral-Maćaša”, što uzbudi cijelu Koprivnicu. Pripremiše se za svečani doček. Obilazeći grad kralj Matijaš zastane pokraj hrpe drva i zapita domaćina tko mu je uredio ovako lijepo drva. “Uvijek se, veličanstvo, nadu skitnice koje za dobru plaću i dobru hranu i vino urade takav posao”, odgovori koprivnički vlastelin. “Ne bih rekao”, odgovori mu Matijaš, “jer ti je kralj radio gladan i žedan i bez plaće.” “Ne razumijem”, odgovori mu vlastelin. “Ako ne razumiješ, znaš li čitati”, pita ga kralj. “Znam, veličanstvo”, odgovori mu ovaj. “Učio sam filozofiju, a i doktor sam prava.”
Tada kralj Matijaš naredi da se razbacaju složene cjepanice i donesu mu one na kojima je pisalo “Kiral-Maćaš”. Zaprepašteni vlastelin pade pred kralja na koljena moleći ga za milost. “Nema milosti za tebe”, reče mu kralj Matijaš i naredi da mu se oduzme čast koprivničkog vlastelina.
Izvor: ulomak iz knjige – Legende puka hrvatskog, Tomislav Đurić
