I dok je prethodni izvor o brodolomu barka Stefano označavao period kada je gradnja jedrenjaka duge plovidbe dosegnula zenit i kada u našim primorskim mjestima već opada gradnja jedrenjaka, dnevnici jedrenjaka nave Francesco Giuseppe I. i jedrenjaka barka Contessa Hilda u kojima su detaljno opisani događaji koje je zabilježio mladi kadet, a zatim kapetan Branko Širola prikazuju zadnje plovidbe oko svijeta posljednjih kvarnerskih odnosno lošinjskih jedrenjaka početkom dvadesetog stoljeća.
Branko Širola rođen je u Hreljinu 1884. godine. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća, koju godinu neposredno prije smrti već je kao starac, predao svoje dnevnike, spise sa putovanja na jedrenjacima, fotografije i sl, vrsnom poznavatelju pomorske prošlosti Kvarnera i sjevernog Jadrana, Radojici F. Barbaliću. Preko prof. Barbalića ― koji je često pisao o kvarnerskim jedrenjacima, te napisao knjigu Oploviti Cape Horn s koautorom Ivom Jurkovićem, ― Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka, dobio je u vlasništvo vrijednu ostavštinu kapetana Širole.
Karakteristike jedrenjaka Francesco Giuseppe I. i Contessa Hilda
Jedrenjaci Francesco Giuseppe I. i Contessa Hilda pripadali su brodovlasniku Franji Leva iz Velog Lošinja. Po karakteristikama Francesco Giuseppe I. je bio jedrenjak nava, a Contessa Hilda bark. Na brodu Francesco Giuseppe I. mladi je poručnik, devetnaestogodišnji Branko Širola prvi put oplovio svijet 1902/1903. g. na jednom od posljednjih jadranskih capehornera. Širola se ukrcao na brod početkom 1902. godine u Dunkerqueu, a zatim je brod pod zapovjedništvom kapetana Ivana Rodinisa iz Malog Lošinja krenuo na plovidbu oko svijeta. Krajem siječnja 1902. Francesco Giuseppe I. je plovio od Škotske, prema Ekvatoru, pa sve na jug prema Rtu dobre nade. Kako nam govore riječi Branka Širole u knjizi Oploviti Cape Horn:
Svaki je mornar sa sobom donosio vreću u kojoj su bili madrac, kišno odijelo, konop za rublje, igle, konac, komad platna, posteljina, lončić, žlica, viljuška i druge potrepštine. Članovi su posade, uz kapetana Ivana Rodinisa iz Malog Lošinja, bili prvi časnik Danilo Dittrich, drugi časnik Nikola Gjardošić i treći časnik Pepi Filinić iz Trsta. Osim njih Širola se sjeća mornara Alberta Završana, Mate Ragusine, Barta Bele te četvorice kormilara.
Nakon 105 dana plovidbe preko južnog Atlantika i Indijskog oceana, jedrenjak se konačno približio Australiji. Tijekom boravka u Australiji, točnije u Sydneyu, posada se izmijenila, a zatim se krenulo na put prema San Franciscu, s utovarom ugljena u brodu. Brod je stigao u San Francisco nakon 132 dana plovidbe Tihim oceanom.
Prethodni izvještaj pokazuje dio puta prema Australiji. Kao što je vidljivo, u dnevnik je kadet Širola unosio podatke o promjenama vremena tijekom dana, kursu i položaju broda, stanju barometra itd. Nastavak puta je uslijedio. Nakon odlaska iz San Francisca – utovarivši prethodno teret riže – 4. se prosinca 1902. godine Francesco Giuseppe I. uputio na dalek put u London. Evo kako je prema izvještajima iz brodskih dnevnika koji se čuvaju u fundusu PPMHP, protekao dan prolaska oko Cape Horna:
Ponedjeljak, 19. siječnja 1903. Nebo je do 4 h am zastrto previsokim gustim cirrusom, a oko mjeseca u zadnjoj četvrti sa cirrocumulusom. Brod, rola banda-banda, krcajući more preko ograde. Škote od treva zarone pod more. Dan sviće u 3 i pol ujutro. Brod povećava rolanje. Plovi se put JI brzinom od 5 Nm. Od jučerašnjeg štrudela boli me grozno želudac. Od gajetuna pišem dnevnik i čitam “Monte Crista“. Danas je četrdeset i šesti dan otkako smo napustili San Francisco. Na dan 3. veljače 1903., kada je na Južnoj polutki sredina ljeta, po mirnom vremenu i na sva jedra oplovili smo samo Cape Horn i ušli u Atlantski ocean. Očekivane nedaće nisu se obistinile. Međutim, mrki i zapjenušani Atlantik naplatio nam je uskoro obilato sve one lijepe trenutke.
Nakon dugotrajnog putovanja preko Atlantika brod je u petak 13. ožujka 1903. godine prešao ekvator. Konačno je stigao u London nakon 440 dana plovidbe oko svijeta. Članovi posade su se iskrcali kojekuda, a jedino je kapetan Rodinis ostao na brodu. Bio je to kraj prvog Širolinog puta oko svijeta. Nakon položenog ispita za kapetana duge plovidbe, pri Pomorskoj vladi na Rijeci, 1907. godine, Branko je Širola nastavio svoju službu i po prvi put preuzeo brod kao zapovjednik.
Tijekom 1908. godine, Branko Širola je kao mladi kapetan duge plovidbe krenuo na put u Newcastle, u Australiji, da bi u tom gradu preuzeo zapovijedanje jedrenjakom Contessa Hilda. Jedrenjak bark Contessa Hilda sagrađen u Glasgowu 1875. godine za brodovlasnika Franju Leva iz Velog Lošinja. Brod je imao 1646 BRT, te je ukupno bio dug 76,81 m. Koncem kolovoza 1908. godine izvršena je primopredaja broda od kapetana Volarića, da bi početkom rujna iste godine Širola konačno stupio na dužnost zapovjednika Contesse Hilde. Bark Contessa Hilda isplovio je iz Newcastlea. Evo kako je sam Širola opisao polazak broda iz luke u brodskom dnevniku:
Subota 19. 9. 1908. Na sva jedra jurimo put juga brzinom od 7 milja na sat. Kada se ustajem iz lijepog kreveta u lijepom kamarinu idem u salon, gdje već jedu poručnik i stari pilot od 70 godina, koji je već 60 godina po moru ploveći u svakom stupnju i po cijelom svijetu. Vrlo je dobre ćudi. Jedemo jaja i pijemo čaj. Do podne navijem sve ure na krmi i bilježim sve provište, što su na brodu. Prekrasno vrijeme. Na vidiku smo Australije.
Nedjelja, 20. 9. 1908. Od polnoći puše sve jače i sve veći se gomilaju valovi. Tamno je kao u rogu. Nitko ne spava. Refuli JZ duvaju pakleno. Bojimo se da će se razderati nove gabije. Do podne jednako. Jede se bez volje s pladnjima u ruci. Barometar je već veoma nizak. Okrenusmo u 8 sati ujutro brod na lijeve oglave, da se ne udaljimo od kraja i da čim se promijeni vjetar zaokrenemo put Zapada okolo Gabo Islanda.
I tako je Contessa Hilda nastavila ploviti prema otvorenom Pacifiku da bi konačno 10. prosinca prešli zloglasni Cape Horn i uputili se prema Sjevernoj polutki, te se sve više približavali rodnoj grudi. Sredinom siječnja 1909. godine Contessa je Hilda preplovila ekvator i sve bliže dolazila ka Sredozemnom moru približavajući se kraju putovanja. Tijekom prolaska kroz Biskajski zaljev, umjesto oluje i vjetra dočekalo ih je mirno more, a kako spominje Širola: “Kako smo se osjećali bijedni, nemoćni, poniženi, donkihotski nesuvremeni u susretu parobroda koji je u tom trenutku predstavljao budućnost i našeg broda koji je pripadao prošlosti”.
Nakon dolaska broda u Cardiff početkom ožujka 1909. godine Contessa Hilda ukrcala svoj zadnji teret ugljena za Genovu te se uputila na svoje zadnje putovanje. Naime upravo za boravka u Cardiffu, brodovlasnik je poslao poruku da je brod prodan za staro željezo. Nakon pristajanja u Genovi te iskrcaja tereta, Branko Širola se zauvijek oprostio sa Contessom Hildom, a s njom i općenito s jedrenjacima duge plovidbe na kojima nije više nikada zaplovio, tj. nastavio je svoju službu na parobrodima.
za portal Selo.hr >>>> Mr.sc. Nikša Mendeš, Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka
