Upoznavanje mladića i divne bilo je u raznim prilikama i na raznim mjestima. Pogledavanje je najčešće počinjalo prilikom šetnje na Zlinjama ili na Pijaci. Šetnje po Zlinjama bile su svakodnevne i to predvečer, a nedjeljom iza ručka sve do prvog sumraka kad je zvono zvonilo Zdravu Mariju, na čije zvuke je redovito počinjala večera u svim kućama. Šetnja po Pijaci bila je obično iza velike mise. Međutim, mladi su se sretali kao susjedi ili na putu u bašćinu gdje bi bili prvi razgovori i dogovori za idući sastanak. Mladi su se u početku sastajali kradomice. To su bile večernje šetnje od sv. Liberana prema Gospi Lurdskoj put Prigradice. od crkvice Gospe Luncijate do Studenca, put Krtinje ili put Biloga Križa, ili bi se sastajali na bašćini po prethodnom dogovoru pogotovo ako su imali zemlju u istom predjelu. Na tim sastancima mladi su se dogovarali o budućem životu, zabavljali se i preživjeli. Kad su se mladi zaljubili i kad je već bilo to tako daleko da su se mogli i javno pokazati, počeo bi mladić dolaziti uvečer prid kuću mlade ili u dvor gdje bi uz zid ili arulu razgovarali do sumraka. Međutim, mladić bi počeo svake večeri dolaziti sve kasnije da bi se mogao zabavljat i preživit. Mlada je radi toga morala podnositi prijekore majke koja je zahtijevala da mladić dolazi ranije, prije sumraka, što mladiću nije bilo po volji. Da bi mogao i kasnije dolazit mladić je dao mladoj bokun zlata u znak čvrste veze i sigurnosti, pa je nakon toga njihova veza bila slobodnija.
..Sinoć sam ti proša mimo dvore
I čuo sam tužne razgovore
I čuo sam di te majka kara
Sve zbog mene. dušo moja draga
Za nijedno hudo dilo moje
Već za kasno dolaženje moje.
Rekla Je da dođem ranije
Prije doba od Zdrave Marije”
Mladi je ponekad predbacivao mladoj njenu vezu s nekim drugim mladićem, ali i ona je znala njegove odnose.
..Sokole moj. to ni jubav prava
Kad ti moje sekrete obadaš
Kada bi ja obadila tvoje.
Što bi reka moj sivi sokole.
Daj ti meni jedan bokun zlata.
Pa od mojih neću imat straha
Za da srce materino smirim.
Da se više na mene ne jidi
I da više ne progoni mene.
Sokole moj sivi radi tebe”
Ako je mladić imao ozbiljne namjere, dao je mladoj bokun zlata, obično jedan prsten. To je odmah znalo cijelo mjesto i o tome se pričalo kao o važnom događaju. Za zalog se je davao i srebrni crni prsten sa bijelim rubom s natpisom ..ricordo” koji se je kupovao kao nakit i stajao je 4 solda, odnosno 1 patakun
..Sokole moj. ka ti je to flonća
Crna vera od 4 solda.”
Mlada nije bila s tim baš naročito zadovoljna, ali je služio kao znak sigurnosti. Mladi je sada mogao slobodno dolaziti i sastajati se ali još uvijek prid kućom ili u dvoru.
Zaruke
Ako je mladić odlučio da se oženi s mladom došao bi u kuću roditelja da je zaprosi. Dolazak je bio unaprijed određen i zaručnik bi bio lijepo primljen i počašćen. Mladići se nisu ženili dok nisu odslužili vojsku. Najčešće se je išlo u marinu i to u Polu. Mladić se je tamo sjećao svoje ljubavi i lijepo provedenog vremena uz arulu sa mladom.
..Kad mi dojde na pamet arula
Gspet ću se na vrh od jarbula
Kad mi dojde na pamet priživit
Počet ću se iza glasa krivlt.
Mlada nije smjela više nigdje izlazit niti posjećivati ples ni priredbe. Ona je vjerno čekala mladoga da se vrati iz vojske. Ako bi je vidjeli s nekim drugim mladićem, prijatelji bi odmah to javili mladom koji sada od mlade traži da mu vrati zlato.
..Majko moja mene je zva mladi
Da mu zlato u kurata vratim.
Vratit ću mu meni se ne mari.
Za mene se drugi goji mladi.
U kurata ne bi išla sama.
Već bi moju kužinu zazvala.”
Mlada je morala vratiti zlato župniku koji ga je uručio mladom. Veća bi sramota bila kada bi mlada dala to zlato nekom drugom mladiću. Takav čin tražio je osvetu koju bi izvršio mladi sa svojim najbližim ili prijateljima. Osveta se je sastojala u odsjecanju pletenice škarama, što je u staro doba bila velika sramota za mladu. Posljednje odsjecanje kose bilo je negdje oko 1900. godine.
To je bilo u starinsko doba
Ostrić kosu i odnit je doma.
Reče Keko: moj pridragi Ante.
Jedan mi je prsten u Bršćanke.
Ma da ga je bar dala mladicu
Već nevoji tom Petru Ticinu.
Brate Ante. ostrizi listo
Lipo gledaj da ne vidi niko.
Nožice su od acala bile
Striži Ante. nemoj na skaline.
Došla doma i sela na vrata.
I proklinje dva brata zlatara.
Vaša desna usahla vam ruka.
Kako vas ni zabolila duša.
Lipoj divni ovo učiniti.
Na srid sale kosu joj oštrici.
Kosa moja kako jedna greda.
Malo deblja od mišjega repa.
Braća su bila tužena i bili bi osuđeni da se nisu poslužili varkom i izazvali majku mlade.
..Jedan Keko a drugo je Ante
Poće u pržun radi Bršćanke Mare.”
Izazvana mati uvrijedila je Kekota nazvavši ga Lukeni, pa je sudac savjetovao nagodbu.
..Da se nisi Mare kombinala
Godišće bi pržuna ćapala.”
Vjenčanje
Pred vjenčanje obavljale su se pronuncije. Vjenčanja su se obavljala uvijek u subotu kako ne bi remetila nedjeljne crkvene priredbe. Najviše vjenčanja bilo je u pokladima, dok su vjenčanja u korizmi bila iznimno. Vjenčano odijelo mlade zavisilo je od prilika. Normalno je mlada bila odjevena u bijelu haljinu sa velom, sa malim buketom bijelog čemina. garofala ili ruža. Ako je mlada bila u drugom stanju ili je već rodila, onda je nosila suknju i bluzu odnosno pandil i seketinu uvijek novo sašivenu, sa slobodnom kosom bez obrusca na glavi. Mladoženja je obično prekrojio mornarsku uniformu koju je donio iz marine, a ako to nije imao onda iz domaćeg platna, sa bijelom košuljom, malom ili velikom mašnom, a na glavi obavezno crni šešir. U kasnije vrijeme kupovalo se je crno odijelo iz konfekcije. U zapučku svakako cvijet.
U subotu ujutro dolazi oko 8 sati kum mladoj da je sa njenom pratnjom vodi u crkvu. Ona ne kreće iz kuće prije nego je mladi sa svojom pratnjom krenuo. Radi toga netko od njenih stoji atenlo i javlja kad je mladić krenuo u crkvu. Mladoženja sa svojim kumom ulazi u crkvu na vrata na koja uvijek ulazi njegova obitelj, te se zaustavlja pod pulpitum. Mlada ulazi sa svojom pratnjom na zapadna vrata od kampanela i staje na ulazu. Kad iziđe svećenik, dolazi kum mladoga i vodi je s njenim kumom pred oltar. U doba poklada kad ima istovremeno više vjenčanja namješta se pred oltarom više mjesta. Obično se služila tiha misa i pjeva evanđelje posebnog sadržaja za tu prigodu. Nakon vjenčanja izlaze mladenci na zapadna vrata od kampanela. Na izlazu ih dočekuje sonadur koji na harmonici svira staru blatsku skladbu, pa ih vodi preko Pijace u Ložu gdje otplešu tri stara blatska Lanca. Odatle saća ide sa sonadurom na čelu u jednu iznajmljenu plesnu salu koju prethodno lijepo urede i okite.
..Od kambrika stavili su nebo
A Krupota pokrili su velom.”
Dok se u sali shvaća zabavljala plesom, dotle se u kući mladoga sprema ručak. Ručku prisustvuje rodbina i uzvanici. Roditelji mlade nikada ne prisustvuju vjenčanju, kao što roditelji nikada ne idu na pogreb svojoj djeci. Za ovu prigodu rodbina i uzvanici donose darove u naravi i to vino. prošek, smokve, suhve. varenika. pršuta,…
Za vrijeme ručka goste poslužuje mladoženja. U staro vrijeme kum je darivao mladoj dar koji je obično bio fini svileni obrusac za glavu u vrijednosti od 4 fiorina. Za ručak je pripremana juha
od govedine i kokoši, različito pripremljene razne vrste mesa. razne salse i salate. Posebno su se pripremali cukarini. rafijoli. hrostule koji su stavljali u novo rešeto. Pila su se najbolja vina i prošek. Za vrijeme ručka stalno svira sonador, a svi se zabavljaju pričajući šale i pjevajući. Nakon ručka ide se ponovno na ples u jednu od sala i pleše ponekad sve do zore.
U nedjelju ujutro ..izvedu” mladu. Mlada obučena u vjenčanu haljinu sa svojom novom obitelji ulazi u crkvu na vrata kroz koja uvijek ulazi nova obitelj i staje na mjestu gdje uvijek stoji njena nova obitelj. Svi u crkvi promatraju mladu uz tihe komentare, koji se glasno nastavljaju nakon izlaska iz crkve. Poslije vele mise odlaze na ručak kod mladoženje, ali sada ručku prisustvuju i roditelji mlade. Mladu prihvaća obitelj mladoženje, sada njena nova obitelj, kao svoje dijete. Otac i majka muža su sada za nju ..ča” i ..ma”. Svekrva uspostavlja pravilne odnose koji u interesu mira u kući i pravilnog odvijanja radova, ne smiju biti poremećeni. Poštovanje prema starijima je veliko, a poslušnost apsolutna. Oprez u izražavaju je velik, a prigovori rijetki i obazrivi.
..Majka kćerku kara
A nevisti prigovara.
Mlada radi u kući sve poslove za koje se je dobro pripremila već kod svojih roditelja. Sedla mazgu ili tovara, prti ih. goni, gre u sušanj, donosi kića. gre u brime, vari, brine se o živini, frega kuću, asisti stare roditelje.
U kamari mladencih
Mladenci su u kući imali svoju kamaru. U kamari nije bilo kreveta već se je spavalo na kavaletima. Ispod glave stavljao se najprije skauecal, a iznad njega blazine. Blazine su bile sa slamom ali i sa vunom. Lancuni su bili od sukna domaćega sa rubom od platna roza boje. Radi izgleda stavljao se oko kavaleta tornalet.
Za držanje robe u kamari bila je škrinja sa pregrada kotulama – u kojima su se držale male stvari. Kasnije umjesto škrinje mlada dobiva u dotu komo, odnosno dio pokućstva sa četiri velike ladice – škafetina. Ostala roba drži se u kofi koja stoji ispod kavaleta, ili je pak prebačena preko šćange. Pazilo se tko ima ljepšu šćangu.
U sobi na zidu visio je kvadar – zidna slika nekog sveca ili madone. Kasnije je to bila slika Sv. Vincence.
Za rođeno dijete kupila bi se kaseta od mertestre za krevetić. Preko bi se stavio lubac od starog sita da štiti dijete od zime i muha. Zika je bila vrlo niska jer se na kavalete moralo popeti preko stolice. Svaka soba je imala po jednu katridu – sjedalicu koja je najviše služila za penjanje na krevet. U nekim kamarama stajao je kain za umivanje i brokva s vodom te jedan važ za šporku vodu.
U kamari u kojoj je bilo malo dijete ili bolesnik gorio je preko cijele noći lumin. U čašu se nalije pola vode a iznad maslinovo ulje. Na površinu se stavlja križ sa plutima, a na njega dušica. U kamaru se išlo leć uz svjetlo šterike odnosno sa svicom od voska koja je bila utaknuta u kandilir. Uz postelju ponekad je bio i kanlunal na kojemu je stajao lumin, kandilir i fulmini. Žena je u kamari imala i zrcalo, obično na zidu u drvenom okviru. Kad je dijete došlo na svijet u kući je bilo veliko veselje. Istina, želio se je uvijek sin. On je bio onaj koji će održavati kuću i pomoći stare roditelje. Kad se rodi ženska: ..rodila se je šupljača”. a kad je sin onda se ..vesele miši u meji. Tako je jedna žena rađala i kad je rodila nastao je tajac, svi nijemi i nepomični. Uplašena rodilja upita : ..Oli mije štogod ditetu?
..Ni ništa, nego je ženska, odgovori netko od prisutnih.
izvor >>>> Zbornik otoka Korčule 1″ autora Ante Kalođera
