„Međimurje nema nekih grandioznih spomenika, nema katedrala ni dvoraca, ne ističe se monumentalnim djelima. Pa ipak, ova zemlja između Mure i Drave dala nam je jedan od najljepših i najvrednijih spomenika. To je svima nama poznata i draga međimurska popevka“, zapisala je etno-povjesničarka prof. Marijana Gušić.
Zajednica hrvatskih kulturno umjetničkih udruga Međimurske županije, Udruga Matapur čija je predsjednica Lidija Bajuk i KUU Seljačka sloga iz Nedelišća zajedničkim su snagama 2012. godine pokrenuli inicijativu kako bi Međimurska bila uvrštena kao nematerijalno kulturno dobro Republike Hrvatske, u čemu smo i uspjeli te je 14.lipnja 2013. godine doneseno Rješenje Ministarstva kulture kojim Međimurska popevka ima svojstvo NEMATERIJALNOG KULTURNOG DOBRA Republike Hrvatske u smislu članka 9. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara.
Na inicijativu nositelja, uz stručnu preporuku Povjerenstva za nematerijalnu kulturnu baštinu i odlukom Ministarstva kulture, 2016. godine započelo se s pripremama za izradu nominacije za upis na Reprezentativni popis nematerijalne baštine čovječanstva. Nominacija je pripremljena u suradnji sa stručnjacima: dr. sc. Lidijom Bajuk, dr. sc. Nailom Ceribašić i dr. sc. Tvrtkom Zebecom uz potporu Međimurske županije i ustanova s područja Međimurske županije. Pojedinci i institucije sa 73 pisane potpore podržali su nominaciju što je bio svojevrsni presedan s obzirom na tako velik broj potpora.
Naša najveća čuvarica međimurskog blaga TETA LIZA koja nas je napustila u kolovozu 2017. godine u 93. godini života, a iza koje je ostalo ono najdragocjenije – stotine ispjevanih međimurskih izvornih popijevaka, u svojem pismu tada je napisala:
„Zovem se Elizabeta Toplek, a ljudi me znaju kak Tetu Lizu. Rodena sem 1924. ljeta. Mogla bi reči da popievljem od da znom za sebe. Popievala sem s starešima dok smo išlji napolje ilji domaj odelavalji sakojačke poslie (rezalji zelje, čehalji perije, zbiralji graha, trebilji kuruzu.), popevala sem v školji,
popivala sem i v cirkvi. Članica sem našega denešnjega KUD-a ,,Seljačka sloga” Donja Dubrava od zdavnja, čak otprije drugog svetskog rata. Moram reči da je saka međimurska pesma jena životna priča v koji su opisani ljepi i menje lijepi događaji. Negda je nikaj ni moglo preti bez pesme (niti svati, niti rođendani, imendani, različiti poslji i sl.]. Ja popevam i den denes. Do pred par tjeni sem joi živela domaj i dok su došlje moje pajdašice i pajdoši z ,,Sloge”, znalo se zapopievati, a ve dok sem ovdi v domu v Priloku, isto tak zapopievljem međimursku pesmu z ostaljima korisnikima doma. Malo mi je žal kaj se međimurska pesma ne čuje tak gosto kak negda, alji se nodjam da bo opstala još dogo i dok mene več nabo, dok bo kulturnoumjetničkih društvi koji ju bodo njeguvalji i prenašalji na mlajše generacije.“
I onda konačno, na sjednici UNESCO-ova Međuvladina odbora za nematerijalnu kulturnu baštinu održanoj u srijedu, 28. studenog 2018. godine, u Port Louisu, u Republici Mauriciusu, „međimurska popevka“, tradicijski napjev Međimurja, kao samostalna nominacija, upisana je na UNESCO-ov Reprezentativni popis nematerijalne baštine čovječanstva.
Tekst: Zajednica hrvatskih kulturno umjetničkih udruga Međimurske županije
