Česi su na područje Hrvatske doseljavali u nekoliko valova i to iz različitih dijelova Češke i Moravske. Prvi doseljenički val zbio se 1825. godine kada dolaze na poziv grofa Jankovića i naseljavaju njegova imanja na području Daruvara i Pakraca, a drugi oko 1880. godine. Česi dolaze gotovo iz svih dijelova Češke i Moravske, a nešto manje iz Šleske. Osim ovih organiziranih doseljavanja, zbivala su se i manja individualna doseljavanja osobito u gradove, ali i u sela s već doseljenim češkim stanovništvom.
Izvori u kojima se spominju doseljavanja Čeha, na primjer kronika Češke osnovne škole u Hercegovcu, koju je pisao učitelj Stanislav Sykora ili odlomci u ponekim proznim djelima hrvatskih Čeha, spominju stanje kakvo su zatekli došavši u novu domovinu. Ovi podaci o okućnicama i nastambama, o životu u obiteljskim zadrugama, kao i opis odjeće dragocjeni su podaci za hrvatsku etnologiju. Međutim, nigdje ne nalazimo opis odjeće u kakvoj su doselili Česi iz svoje stare domovine.
Promatrajući fotografije čeških kulturo-umjetničkih društava iz razdoblja između dva svjetska rata, dakle u vrijeme kada je utemeljen najvećI broj čeških beseda kako se uglavnom nazivaju češka kulturno-umjetnička društva koja njeguju tradicijsku kulturu iz stare domovine, možemo zaključit da češke besede nastupaju u nošnji čiji je naziv sačuvan do danas, a to je kyjovsky kroj. Kyjov je gradić u Južnoj Moravskoj, na rječici Kyjovki poznat po folklornim manifestacijama i administrativno pripada okrugu Hodonin.
Pitanje na odgovor zašto je upravo nošnja iz Kyjova odabrana kao nošnja hrvatskih Čeha, vjerojatno nikada sa sigurnošću nećemo saznati. Uspoređivanjem izvorne kyjovske nošnje iz Moravske sa kyjovskom nošnjom hrvatskih Čeha, na prvi pogled je vidljivo da je nošnja u Hrvatskoj jednostavnija i da se neki dijelovi znatno razlikuju od izvorne nošnje. Osim toga, samo bi ženska nošnja prema izgledu odgovarala izvornoj kyjovskoj nošnji, dok muška nošnja, sa žutim hlačama do koljena i čizmama visokih sara karakterističnu su za nošnju na području Južne Češke (Tabor i Jindrichuv Hradec). Inače na izvornoj muškoj kyjovskoj nošnji hlače su crne boje. U nošnji hrvatskih Čeha ne postoji sačuvana varijanta svakodnevne, radne nošnje, a nisu sačuvani niti dijelovi zimske odjeće, kao što su kabaruce ili kaputi, kao niti žensko oglavlje (udate žene nosile su kapice). Iz ovoga se može zaključiti da su hrvatski Česi nosili svoju kyjovsku nošnju samo u folklornim ili nekim svečanim prigodama, kada se nastupalo na ljetnim pozornicama ili u kulturnim domovima, a nastupala je uglavnom omladina, odnosno djevojke koje nisu nosile oglavlje udate žene, već traku na glavi (stuha). Opis kyjovske nošnje hrvatskih Čeha temelji se na nošnji Čeha iz Hercegovca i uspoređen je sa izvornom nošnjom iz Međurića, čija Češka beseda je jedina koja ima izvornu kyjovsku nošnju, koje je društvo kupilo u Češkoj oko 1975. godine.
Ženska nošnja sastoji se od bijele bluze sa širokim naškrobljenim rukavima dužine ispod lakta. Donji dio rukava je ukrašen vegetabiInim ornamentom izvezen crnim koncem, a na rubove rukava prišivena je i crna čipka širine 3 do 5 centimetara. Iznad lakta rukavi su nabrani. Vanjski dio ne razlikuje se od originala u izvedbi, već u postavljanju. Naime originalna bluza, odnosno rukavce s rukavy su naškrobljeni. Na bluzu se u Hrvatskoj stavlja crni lajbek izvezen jednostavnim florealnim ornamentima i veže se ili crvenom trakom ili se kopčao drukerima. U izvornoj nošnji lajbek (korduika) je izrađena od crvene svilenkaste tkanine na koju je našivena tkanina slična brokatu bijele ili zlatne boje s utkanim reljefnim ukrasima i kopča se dugmima zlatne boje. U nekim besedama u Hrvatskoj, još oko 1970. – 80. godine u Velikim Zdencima je na ženskoj nošnji bio crveni lajbek.
Kada je odjeven i lajbek, ispod vrata se stavlja bijela marama ukrašena vegetabiInim vezom na kojem prevladava crvena, crna i eventualna plava boja. Na maramu koja je u Hrvatskoj zvana limec (ovratnik) prišivena je crna čipka. Vez na maramarna u Hrvatskoj je uglavnom izveden crnim koncem i jednostavniji je od onog na izvornim maramama .
Suknja je crvene boje, duga do koljena. U izvornoj vanjanti je ukrašena bijelim cvjetovima u praviInim razmacima raspoređenima po naborima (faldama), a punoću i raskoš joj dodaju tri naškrobljene podsuknje od kojih je jedna prišivena uz suknju (sukne a spodnice). U hrvatskoj varijanti nosi se samo suknja bez podsuknji. Suknja je crvene boje, a donji rub je ukrašen sa tri paralelne vodoravne bijele linije, načinjene od svilenkaste trake širine oko jednog centimetra.
Ovakve suknje su se najčešće viđale na nošnji hrvatskih Čehinja, s izuzetkom ponekih beseda čije su članice kupile tkaninu temeljne crvene boje ukrašenu sitnim šarenim cvjetićima ili bijelim točkicama.
Isto tako ovdje nema pravilnih izglačanih (nafaldanih) nabora, već je na gornjem dijelu suknje načinjen porub kroz koji se provuče elastična guma. Na prednji dio suknje stavlja se pregača crne boje
ukrašena vezenim cvjetnim ornamentom koji se proteže od donjeg ruba do otprilike polovice pregače. Na donji rub pregače (zastera, fertech) prišivena je bijela (ili kremasta) industrijska čipka. Izvorna pregača je obojena indigo-bojom, bogatija vezom i ornamentikom, a uz rub je prišivena čipka rađena na batiće (paličkovana krajka). Oko struka se veže oko 5 centimetra široka industrijska traka (mašle) ukrašena krupnim šarenim cvjetovima.
Na noge se odijevaju tanke crne čarape. Danas (i u Češkoj i u Hrvatskoj) to su industrijske elastične čarape, a djevojčice (do 10- 11 godina) su u Hrvatskoj nosile bijele elastične štrample industrijske izrade. Obuću na izvornoj nošnji predstavljaju crne čizme visokih sara koje sežu dva do tri prsta ispod koljena. U Hrvatskoj su se nosile niske crne cipele s petom visokom 3-4 centimetra, dok su djevojčice nosile crne balerinke, tzv. cvičke koje je proizvodilo češko poduzeće Bata i koje su se za vrijeme socijalizma uvozile u SFRJ. I konačno oglavlje, kao statusni simbol udate žene nije sačuvano na kyjovskoj ženskoj nošnji u hrvatskih Čehinja, vjerojatno iz razloga što udate češke žene u Hrvatskoj nisu u svakodnevnom životu nosile nošnju, već odjeću građanskog tipa šivanu iz industrijske tkanine. Prilikom nastupa beseda djevojčice i djevojke imale bi na glavi zavezanu tanku industrijsku ukrasnu vrpcu (najčešće jednobojnu crvenu ili ukrašenu cvjetićima) .
Muška nošnja sastoji se od bijele košulje (košile), na prednjoj strani ukrašenoj jednostavnim višebojnim florealnim ornamentima izvedenih tehnikom veza. Na košulju se oblaći lajbek crne boje koji se kopča gumbima. Hlače su žute boje, sežu ispod koljena i vežu se pertlama od istog materijala kao i hlače. Rubovi hlača (kalhoty) uguraju se u čizme visokih sara koje sežu nešto ispod koljena ili do polovice listova. Na glavi se nosila kapa (čeplce) u obliku toke, crnih stranica (izvorno vjerojatno od kratkodlakog krzna) i tjemenog dijela od žute tkanine (kao i hlače), a u sredini je za ukras prišiveni crni gumb.
Posljednjih dvadesetak godina na različitim folklornim manifestacijama, plesači čeških beseda nastupaju u pojednostavljenim i stiliziranim nošnjama tako da je teško odrediti kojoj bi izvornoj nošnji i kojem bi području Češke ili Moravske te stilizirane nošnje pripadale. Ponekad se prilikom predstavljanja čeških beseda na folklornim manifestacijama navodi da plesači nastupaju u “češkim” nošnjama, što je netočno, jer u osnovi ne postoji češka nošnja, isto tako kao što ne postoji niti “hrvatska” nošnja, već se tradicionalna odjeća označava užim regionalnim nazivima, kako u Hrvatskoj tako i Češkoj.
Češka beseda, Međurić
Češka beseda Međurić je osnovana 17.siječnja 1920. g. pod nazivom Československa obec, nakon nekog vremena ovaj naziv se mijenja u Československa beseda i pod tim nazivom djeluje sve do
1997.god. kada Slovaci osnivaju vlastitu udrugu Maticu Slovačku Međurić. Na samom početku djelovanja beseda nije imala svoj prostor, već su se sve aktivnosti odvijale u gostionici gosp. Klašterke. U ovom prostoru je bila prva knjižnica, a također i prostor gdje su uvježbavane i odigravane kazališne predstave. U ovom prostoru beseda je radila punih 16.godina, nakon čega se useljava u svoj vlastiti prostor. Povodom obilježavanja 40.godišnjice djelovanja Československe besede u Međuriću su 1997 .god. održane žetvene svečanosti, to je najveća kulturna manifestacija češke manjine u Republici Hrvatskoj.
Nakon nekoliko godina stagnacije i smanjenja aktivnosti u radu besede, novi podstrek su donijele narodne nošnje (Kyjovski kroj) koje su nabavljene 1974. godine u Čehoslovačkoj Republici, a zasluga se daje obitelji Varuček i Vachovec .
Čehoslovačka beseda u Lipovljanima
U potrazi za jeftinom obradivom zemljom najprije Česi, a zatim i Slovaci oko 1880. godine počinju naseljavati Lipovljane i Krivaj. I Česi i Slovaci kupili su jeftina zapuštena imanja, a sa sobom su donijeli osim jezika i običaja i mnogo znanja kojima su unaprijedili poljoprivrednu proizvodnju. Posebno su Česi i Slovaci uvodili mnoga tehnološka dostignuća u poljoprivrednoj proizvodnji tako da su sve više napredovali. Na dan 11. ožujka 1923. godine u privatnoj kući obitelji Toupal održan je pripremni sastanak za osnivanje Češkoslovenske, odnosno Čehoslovačke besede, a vodila ga je Marua Toupalova. Prvi predsjednik Češkoslovenske besede u Lipovljanima bio je Muo Mačkala, a u članstvo Besede prijavilo se 44 Čeha i Slovaka. Prva akcija bila je postavljanje majskog drveta i zabava u Švabovoj sali, 20. svibnja 1923. godine na kojoj se pridružuju i novi aktivni članovi … Tako je u uvodnom izlaganju dolazak Čeha i Slovaka U Lipovljane i okolicu, i osnivanje Češkoslovenske besede opisao Ivan Hudec iz Lipovljana, U petak, 26. travnja na svečanom obilježavanju 90. obljetnice osnivanja.
Svečanost su u novoj zgradi Knjižnice i čitaonice U Lipovljanima zajednički priredili Matica slovačka Lipovljani i Češka beseda općine Lipovljani, udruge koje su nastale kao nastavak djelovanja.
Muška nošnja: Košulja – kosile, Hlače – kalnoty, Prsluk – vesta, Clpele – boty, Čizme – holinky
Ženska nošnja: Ženska Košulja – košile, Suknja – sukne, Podsuknja – spodnička, Fertun – zastera, Prsluk – šnerovačka, Clpele – boty, Marama – šatel, Kapa – čepec
za Portal Selo.hr >>>> “Slavica Moslavac” ravnateljica Muzeja Moslavine Kutina
