Aktualno Iz povijesti Tradicija Zanimljivosti

Nošnja otoka Suska

Kratka ženska nošnja otoka Suska živopisnih boja ispod koje se nose ružičaste ili narančaste duge vunene čarape izdvaja se svojom posebnošću. Najkraća hrvatska svečana nošnja otoka Suska tzv. nošnja po losinsku nošnja je koja se nosila za svečane prilike ponajviše u svadbenim prilikama, ali i za razne svetkovine i proslave. Mještani Suska kažu da je to prva minica u Europi. Iako je kratka za njenu izradu potrebno dosta platna, ponajviše zbog njene slojevitosti.

Mlada nosi ružičastu haljinu, koja se sastoji od tri dijela: od svilene ukrašene bluze zabajke, suknje zvane kamizot na faldice i male svilene ukrašene pregače – tarvijerslice. Ispod se nose po nekoliko podsuknji – kamizota, zatim suknica rakamana te mudånde. Na nogama nose se ružičaste kalcete (čarape) i kožnate cipele – postoli, na glavi svadbena kruna – jirlanda i vijel . Na toj nošnji ima kasnijih dopuna kao što su kožnate cipelice.

Mudande su jednake kao i kod starijeg tipa, no ovdje se, zbog kraćih kamizota, vide obrubni merlići na nogavicama. Sukna rakamåna najdonji je kamizot, istog je kroja i sličnog ukrasa kao sukna valentinska s prethodnog tipa nošnje. Izrađena je od bijelog barheta a ukrasne su pruge još više naglašene nego na sukni valentinskoj. Kamizoti po losinsku tri su vanjske suknje koje se bitno razlikuju u kroju od prethodnog starinskog ruha. Dakle, kamizot po losinsku ima oblik baletnog kostima, u struku privezan širom trakom, koja se uzicama veže oko struka. Na donjem
dijelu prišiven je volan – kamuf koji uz rub ima prišivene po tri paralelne potpeni i na rubu merliće. Svaki kamizot je na taj način dobro uškrobljen te izglačan i zbog toga se dosta širi. Za svaki takav kamizot potrebno je 7 do 9 metara platna. Na kraju na sve te kamizote s kamufon –naborom, dolazi posljednji, kamizot na faldice, koji je intenzivno ružičaste boje kao i ostali gornji predmeti. Pamučan je i uglačan je sitnim faldicama – pliseom i to od struka sve do ruba. U donjem dijelu ušivene su četiri paralelne horizontalne potpeni. Između njih kao horror vacui sašivene su žute i modre svilene trake, kupovne čipke i metalna bazarska vrpca. U struku je stegnut poširom trakom.

Zabajka je bluza dugih rukava, najčešće intenzivno ružičasta, izrađena od umjetne svile a cijela je podstavljena platnom. Platnena se podloga naprijed iznad struka i na prsima kopča gumbima, služeći ujedno kao i steznik. Može biti i druge boje (bijele, plave…). Nosi se umetnuta u kamizot. Na ramenu su rukavi složeni u nekoliko polegnutih faldica koje su obilne na ramenima a prema zapešću se smanjuju i završavaju ukrasnom manžetom. Poprsje i manžete posebno su izrađeni sa žutom umjetnom svilom kao podlogom na prsima u obliku dubokog, ovalnog plastrona (umetka).
Cijela je ta žuta površina bogato ukrašena, manžete nešto skromnije. Ukrasi su razni – ružičaste, svjetlomodre, crvene i žute vrpce su zašivene u cik-caku ili kao zvijezdice, kružići, kitice i petlje a ima i čipkica“. Kao posebni ukras izdvajaju se margiri – kupovne svilene čupave trakice svinute u krozetice – vjenčiće, potom metalne niti – drcavci i staklene kuglice – balice. Ukras na grudima proteže se i na leđa u nekoliko pruga margira, vrpca i nabrane čipke sa svilenim petljama. Umjesto ovratnika uzdignuta je široka vrpca i obrubljena nabranom čipkom.

Na vrh kamizota opasuje se ukrašena pregača zvana tarvijerslica. Podstavljena je bijelim platnom. Također je kod mladenke živo ružičaste boje. Ako su zabåjka i gornji kamizot bijele boje, tarvijerslica će isto biti bijela. U struku je sklopljena u nabore, uska je a prema dnu se širi. Polukružnog je kroja a na dnu ima široku borduru s raznim ukrasima. Slično je ukrašena kao mažete i prsa na zabajci no umjesto staklenih balica postavljene su petljice svjetloplave, žute, crvene i ružičaste boje. U struku se veže ružičastom svilenom petljom. Povrh pregače opasuje se
centura – svilena ružičasta traka kojoj su uz rub prišivene šarene petljice jednako kao na zabajci.
U struku iznad bokova opasaju se još fijoci – pošire žute i crvene svilene vrpce, obrubljene kupovnom čipkom u svijetloj boji, a vezane u mašnu. Repovi ovih fijoka dosežu do samog ruba kamizota.

Na noge se obuvaju ružičaste kalcete pletene od mekane vunice, bez ukrasa. Za svečanost se nose postoli – cipele od crnog laka s niskom petom. No kod plesanja se obuvaju mekane suknene carape koje su za ples mnogo prikladnije. Takva nošnja se redovito odijevala kod žena na svadbama.

Osim nošnje po losinsku, na Susku imamo i žensku nošnju na kaplice. Nošnja na kaplice nije toliko slojevita i tamnijih je boja prilagođena svakodnevnom radu. Što su osobe bile starije to su nošnje i tamnije.

Izvor: otok Susak službene stranice, Ribarić, Jelka: Radinost i nošnja, Otok Susak; zemlja, voda, ljudi, gospodarstvo, društveni razvitak, govor, nošnja, građevine, pjesma i zdravlje, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1957., Radauš Ribarić, Jelka: Hrvatske narodne nošnje, Zagreb 2013., Susačka narodna nošnja kao derivat mode baroka i rokokoa, Monika Fabijanić.

Selo hr

Autor objave je uredništvo portal Selo.hr. NAPOMENA: Sadržaj portala u velikoj mjeri temelji se na dostavljenim informacijama i fotografijama čitatelja portala Selo.hr. Ukoliko imate više informacija i smatrate da je potrebno korigirati gore navedenu objavu, molimo Vas u cilju što točnijeg informranja javnosti da nam se javite na info@selo.hr sa dokazima koji potkrepljuju Važu izjavu.

Related posts

Konjske saonice

Selo hr

56. Voloderske jeseni

admin

Pokupska kapica

Selo hr