Oj, snehice, popravi si špice.
Gledaj moje kako lepo stoje!
Po običaju iz duboke starine udata je žena uvijek pokrivene glave u kući i pri izlasku, bez obzira nosi li blagdansko ili svakidašnje odijelo. Upravo njihov izgled, bogatstvo ukrasa, ornamentika i boja odredili su kroz povijesna razdoblja status i životnu dob nositelja.
U Moslavini razlikujemo nekoliko vrsta pokrivala glave, kao što su: razne kapice polukružnog, četvrtastog, trokutastog ili ovalnog izgleda, nošene na posebno oblikovanoj frizuri na zatiljku, zvane poculica, paculjica,peculjica ili kapa, zatim razni rupci od sasvim jednobojnih do bogato vunom, svilom ili pismom, izveženih ili izatkanih zvanih – peča; tvorničkih metraških rubaca krunaš svilenjaka,štampanih i vezenih šamija, te vunenih ili plišanih marama, ošenih u zimskom periodu; kapica s velikom oslikanom mašnom zvanom prša ili (b)albica, zatim djevojačkih vjenaca i svadbenih kruna.
Oglavlje udate žene činila je kosa spletena u punđu, kolač, kovrtanj, kovrk ili futu. Spletena kosa se ovijala oko četvrtastog polukružnog ovalnog, okruglog, križnog ili trokutastog metalnog ili drvenog predloška – konča, konđa, kjunđa, kunč, kobasa) na što je dolazila neukrašena kapica – poculičak) poculac, a zatim, povrh nje raskošna, bogato ukrašena poculjica, poculica, paculjice, peculjice, špice, kapa, vizer, šamjja ili pak naročita kapica zvana (h)albica.Blagdanska (h)albica sastoji se od kape koja pokriva stražnji dio kose, te oslikane mašne zvane kukma, čiji krakovi prigodom hodanja ili plesa pršu, tj. titrqju poput krila leptira, tako da ju u Moslavini nazivaju još i prša ili kukma.
(H)albice se prema motivu nazivaju: kitičajnke, žanilijke, nizqjnke, coiftčajnke, pupoljanke.
Ukoliko se nosila podrubac, bilo svileni ili ispod prevržene peče stavljale su se gorše (h)albice izrađene od domaćeg platna i nisu imale kukmu.
U hladnom periodu nošeni su plišani ili vuneni rupci, a bogatiji su na ramenima, glavi, oko vrata ili na nošnju, bijelom svilom izvezen ili našiven stavljali i bijeli rubac zvan plet.
U sjevernoj Moslavini: Palešniku, Tomašici i Kajgani, kao novija moda uobičajilo se nošenje kupovne delenske šarene marame sa ili bez resa – frandži, križanih preko prsa, te krajeva zaticanih za pojas.
Izmjena frizure i stavljanja novog obilježja udate žene – poculice i peče – odmah je poslije vjenčanja. Prvotni motivi na poculici u Moslavini bili su sitni i geometrijski, od romba, kvadrata, izlomljene linije, škojrčki, zubići, reskana šibica i dr., a kasnije geometrijski motiv zamjenjuje cvjetna kitica, više ili manje stilizirana ili geometrizirana, pojedinačno ili u nizu. Postajući sve veća i krupnija odražava plodnost posavskih i južno moslavačkih polja, savršeno se uklapajući u jednostavno rustično tkanje domaćeg lanenog platna.
Poculice su, zavisno od kraja, mogle biti različitih veličina i izgleda, sa i bez čipkastog ukrasa, a podložak koji oblikuje frizuru je bio: trokutasti u južnoj Moslavini, četvrtasti u sjevernoj Moslavini, ovalni u Poilovlju, polukružni u sjeveroistočnoj Moslavini.
Poculicu krase uže ili šire čipke, svilene vrpce, zlatne i srebrne perlice, kraluži, umjetno cvijeće, trepetgike i šik.
Na blagdanskepoculice bogate vezom i koloritom Moslavke su sastavljene gizdane široke čipke izrađene u raznim tehnikama, ponajviše štikane na markizetu zatim necane, kukčine-heklane ili hekljane, ili izrađene na batiće.
U selima Gaj, Janja Lipa i Jamarice nakon vjenčanja žena je na glavu stavljala poculjicu – kićanku. Kosa se češlja na razdeljak, podiojeli po sredini glave, zatim se nad čelom xxxxx, te plete u pletenice – perčine. Oni se vežu pantilikama i pričvrščuju pomoću kovrka na zatiljku. Kovrk je žica savijena u elipsu. Na kovrk se stavlja lapa, lapca, mala tkana krpa kvadradtog oblika koja se presavije po dijagonali. Poculjica je vanjski dio koji se veže na kovrk, a načinjata, tj izrađena je utkivanim ružama i listovima svilenom niti, svilićem ili vunom. Lakat se poveže na gornji dio poculice. Ukrašena je raznobojnim pantlikama i šikom.
Kao ukras uz svečane poculice dodaju se i brnduše. Obično ih ima šest, tj. po tri sa svake strane do uha. Izrađivale su se od probušenih lješnjaka – kroz koje, i oko njih se namotavo šik, svilić ili vuna. Iglamase pričvrste sa svake strane za poculicu. Za razliku od južnomoslavačkog oglavlja čazmanska paculjca je plošno četverokutno pokrivalo. Pokriva čitav stražnji dio glave ležeći više na potiljku.
Naziv paculjica, pacul’ca, odnosi se na kompletno oglavIje, a u užem smislu i na platnenu kapicu na kojoj je izveden vez. Osnovni su joj dijelovi: kunđ, paculjiček, laket, šik i prevezač. Četvrtasti umetak koji se stavlja ispod poculice u čazmanskom kraju naziva se kunđ, kolobar, a žica oko vrata u obliku polumjeseca obručnjak ili kobas, nosila se u okolici Garešnice (Kajgana, Tomašica, Velika Trnovitica … ). Poculica ili špica nije klasično pokrivalo glave, nego se radi o vrsti širokog čipkanog ovratnika.
U različitim prigodama, ovisno o starosti žene i o blagdanu, preko poculice ili (h)albice se stavljao i na poseban način slagao veliki platneni rubac – peča. Prema načinu povezivanja dijelile su se na peču: spuščanku, premetaču, glavoveznicu, prevrženu. Naziv je još zavisio o boji, rasporedu ukrasa, o načinu slaganja i povezivanja tog narodnog pokrivala, kao i o prigodama u kojima se nosio.
Kikleni rubac nosile su samo mlade djevojke pri radu. Peče zagasitih boja nosile su žene zrelije dobi, a bijele peče sa bijelim utkivom ili natkivom starije žene. Bijele peče bez ukrasa bile su namijenjene za žalost i smrt.
U sjevernomoslavačkim selima udate su žene na glavi nosile platnene kapice, poculjice) pacugice, peculjice i kape, a preko njih su stavljale bijele platnene rupce zvane peča, ili poculac. Radnim danom nošeni su kupovni rupci sa štampanim ružama – šamije) te različite vrste svilenih rubaca, svilenka i krunaša. U nekim pravoslavnim selima: Rogoža, Popovac, Stupovača … nosile su se dvije marame, jedna povrh druge.
Marama je u pravilu ukrašena u ugao, tj. u kutu ili s obje dužne strane. Presavijala se po dijagonali i stavljala se na glavu na više načina: ako se vezala pod bradom zvala se glavoveznica, ako su krajevi prebacivani na tjeme i obje ukrašene strane vidljive zvala se prevržena, a u koroti su krajeve marame križali pod bradom, vezali na zatiljku, te krajeve zaticali pod kosu.
To je bio znak duboke žalosti za najbližom rodbinom.
Osim slaganja marama u trokut u jugozapadnoj Moslavini rubac je preudešen kao pravi renesansni veo složen na nov način, dakle popečen. Popečena peča se stavlja na svečanu poculicu mladih sneja – snaša.
Za južnomoslavački kraj treba spomenuti nošenje šlarnih peča, čiji je ukras izveden na tankoj, poput vela prozirnoj podlozi – šlaru, tilu sa sitnim cvjetnim uzorkom. Šlarna peča se prebacivala preko poculice, nije se vezala pod bradom nego pričvršćivala iglom zabadačom na tjemenu, a krajevi peče prebacivali bi se preko ramena.
Motiv na nošnji s motivom na oglavlju nije činio jedinstvenu cjelinu. Oglavlje je bilo drugačije po boji i motivu od nošnje. Posebno su vezene i tkane bile poculiceipeče. One su pored pnjebora i vutlaka, bile ukrašene i vezom. A prema motivu, boji veza ili namijeni nošenja dijelile su se na: stoključicu, stokvačicu, stomotucku, na devet križev, narezane rože, mahovka, knjižarka ili na zrcalo.
Osim pokrivala za glavu peča je u prošlosti imala i drugu namjenu. Služila je kao pokrivač za dječju kolijevku, pokrivač za kuminu košaru prigodom donošenja darova kumčetu, ali se nekada u peču, ukrašenu crvenim vezom umatalo i dijete da se zaštiti od zlih sila.
za Portal Selo.hr >>>> “Slavica Moslavac”
