Mnoga mjesta u hrvatskoj odišu svojom posebnošću i na svoj su način zanimljiva, a dionica pruge „Lupogav-Štalija“ nedaleko naselja Kožljak ili kako je u narodu poznata pod nazivom „Pijana pruga“ ističe se svojom nesvakidašnjošću. Zašto naziv „Pijana pruga“ ? Kada ju pogledate sve će biti jasno, pijana je zbog zapuštenosti, neodržavanja i nagiba terena. Pruga je na mjestima propala, kamen ispod tračnica odnijele su bujice niz nagnut teren, na nekim mjestima i gdje pruga i visi. Imate osjećaj kao da su tračnice samo naslagane na teren bez bilo kakve pripreme, no nije baš tako.
Zbog potrebe prijevoza ugljena 1948. godine donijeta odluka o gradnji pruge Lupoglav – Štalije u dužini od 52 km. Štalije i Bršica su bile luke ugljenokopa Raša. Na pruzi su trebali dobrovoljno raditi stanovnici Istre, no kako nije bilo dovoljno radnika koji bi radili dobrovoljno, pripremljena je za to vrijeme uobičajena metoda prisilnog rada stanovnika Istre, ali i iz drugih dijelova bivše države. Građena je od 1948. do 1951. godine. Zadnji vlak i u onako rijetkom redu vožnje prošao je u prosincu 2009. godine.
Dionica zatvorene pruge namijenjena izletnicima vodi prema Lupoglavu a nalazi se u istarskoj općini Kršan u blizini mjesta Zagrad u čijoj blizini se nalazi kožljanski kaštel. Uz prugu ima puno kadulje koja svojim intenzivnim mirisom ostavlja posjetitelje bez daha.
Ukoliko ste u prolazu uz miris kadulje, trijezni posjetite „Pijanu prugu“.
