Aktualno Iz povijesti

Posljednja hrvatska katolička krunidba

Posljednja hrvatska i ugarska krunidba, ujedno i posljednja katolička krunidba u Europi održana je 30. prosinca 1916. godine u Budimpešti. Krunidbenim je aktom Karlo I. Austrijski okrunjen za kralja Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Krunidba je bila događaj velike važnosti za Hrvatsku i Ugarsku, i bila je spoj misnog slavlja u kojem vrhunac biva čin krunidbe i pomazanja, državnički čin polaganja zasebne hrvatske, te ugarske prisege. Kao i običaja u kojem je novi vladar uzjahao konja te na sve četiri strane svijeta pokazao mač i zakleo se da će braniti Hrvatsko i Ugarsko Kraljevstvo od svih prijetnji i neprijatelja. Prema stoljetnim hrvatskim i ugarskim krunidbenim običajima zlatnu jabuku po tradiciji nosi hrvatski ban, tada barun Škrlec Lomnički, hrvatske krunidbene zastave nose najslavnije obitelji, dok blagoslov u ime hrvatskog naroda i Crkve daje nadbiskup zagrebački Antun Bauer. Velikom i svečanom činu krunidbe prisustvovala je svečana delegacija sabora, svih hrvatskih staleža, županija i općina. U zasebnoj hrvatskoj krunidbenoj zavjernici kralj Karlo IV. je priznao jedinstvo Hrvatske, Slavonije, Dalmacije i Rijeke i obavezao se čuvati ga. Karlo I. položio je zakletvu na hrvatsko-ugarsku krunu i zastavu. Zatim je okrunjen krunom Svetog Stjepana, tradicionalnom krunom ugarskih kraljeva. Krunidbeni obred održan je u Budimpeštanskoj bazilici sv. Stefana.

11.studenoga 1918., isti dan kada je nastupilo primirje između Njemačke i sila Antante, Karlo I. je izdao proglas u kojem je priznao pravo Austrijanaca na samoodređenje. Također je oslobodio svoje dužnosnike bilo kakve odanosti prema njemu. Iako je Karlov proglas bio općeprihvaćen kao abdikacija, u proglasu se ta riječ nikada nije spomenula, jer je Karlo vjerovao da će narodi Austrije ili Mađarske glasati da ga se vrati na prijestolje. Njegova abdikacija dovela je do raspada Austro-Ugarske i stvaranja samostalne Kraljevine SHS.

19.studenoga 1921. godine izgnan je na otok Madeiru u Portugalu. Karlo I. je preminuo od zatajenja dišnog sustava 1. travnja 1922. godine. Imao je samo 34 godine. Uz njegovu postelju, u trenutku smrti, se nalazila supruga (trudna s njihovim osmim djetetom) i najstariji sin nadvojvoda Otto.[18] Karlovi posmrtni ostaci, osim srca, se još uvijek nalaze u crkvi Gospe od Montea na Madeiri unatoč nekoliko pokušaja da mu se tijelo prebaci u Carsku grobnicu (Kaisergruft) u Beču.
Batifikacijski postupak pokrenut je 1949. Dana 3. listopada 2004. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženikom zbog njegovih mirovnih nastojanja tijekom Prvoga svjetskog rata.

 

Izvor: Proglas o stupanju na prijestolje Karla I., List državnih zakona za kraljevine i zemlje zastupane u carevinskom vijeću, CLXXXV. komad. str. 1129-1130. 1916. Beč, Zakon o krunidbi Karla IV. za kralja Ugarske i Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, Zbornik zakona i naredaba valjanih za Kraljevine Hrvatsku i Slavoniju, kom. V. str. 99-107., Zagreb 1917., Krunidbena zavjernica Karla IV. izdana Saboru Kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, Zbornik zakona i naredaba valjanih za Kraljevine Hrvatsku i Slavoniju, kom. V. str. 101-105., Zagreb 1917., https://hr.wikipedia.org/wiki/Karlo_I._Austrijski.

Selo hr

Autor objave je uredništvo portal Selo.hr. NAPOMENA: Sadržaj portala u velikoj mjeri temelji se na dostavljenim informacijama i fotografijama čitatelja portala Selo.hr. Ukoliko imate više informacija i smatrate da je potrebno korigirati gore navedenu objavu, molimo Vas u cilju što točnijeg informranja javnosti da nam se javite na info@selo.hr sa dokazima koji potkrepljuju Važu izjavu.

Related posts

Lepe moje ravne Pole

Selo hr

OJ, GRADIŠKO, RAVNO POLJE

Selo hr

Buše ili Bušari

Selo hr