Svaka pokrajina, i gotovo svako mjesto njeguje onu vrstu zabave, koja je bila prepoznatljiva po običajima, izričaju, vrsti melodije i okolini u kojoj je nastajala. Budući da se Tounj geografski nalazi na tromeđi Like, Gorskog kotara i Korduna, a u običajima i glazbenom izričaju su prisutni različiti običaji, način pjevanja i plesa, a koji su nastajali mješanjem stanovnika tih krajeva. Naši su preci u potrazi za poslom, bilo odlaskom u različite krajeve, ili dolaskom žitelja iz susjednih krajeva u naše krajeve preuzimali odnosno kopirali običaje, pa su tako nastale razne kombinacije plesova, pjevanja. Razvijali su se i razni običaji u svakodnevnom životu. Ali, ono što je jedinstveno za naše stanovništvo je glazba, pjevanje, plesovi i raznovrsne zabavne igre. To je bila svakidašnjica našeg stanovništva. Pjevalo se u košnji, žetvi, na paši uz blago, na prelu, na svadbama, pri odlasku na misu i povratku sa mise, a posebno se kod nas skladno pjevalo za vrijeme mise. Posebno se je držalo do skladnog dvoglasnog i troglasnog pjevanja a capela, gdje je svako glas morao biti usklađen sa svim ostalim pjevačima u grupi. Započimala je ili ženska ili muška osoba, koju su svi morali pratiti sa točno usklađenim suglasjem započete pjesme. Osoba koja svoj glas nije mogla uskladiti sa ostalim pjevačima morala je odustati od pjevanja. Jer bi ju svatko, tko ima sluha čuo, i nerijetko ju zamolio da odustane od pjevanja u njihovoj grupi. Koliko se je držalo do skladnog pjevanja svjedoči jedna anegdota; U večernjem druženju mladih pjevalo se, ali je jedna djevojka uporno kvarila. Iako opomenuta nije se uskladila, pa ju je jedan mladić udario po ustima. Ona je otišla doma i požalila se ocu. Kada je on upitao mladića zašto je to učinio, a on je odgovorio da je kvarila u pjesmi. Otac na to reče; „neka si je, mora jedanput naučiti ispravno pivati.“ Pjevale su se razne ljubavne, šaljive ili druge pjesme i napjevi uglavnom u desetercu, manje u osmercu, uz izvođenje raznih varijanti arije, uglavnom a capela, ili uz pratnju tamburice, samice, kasnije citare (usne harmonike). Pjesme su bile domaćih sadržaju ali su se često kreirale, odnosno prilagođavale našoj melodiji pjesme koju su donijeli doseljenici u naše krajeve ili su ih donjeli naši mještani koji su boravili u drugim krajevima. Uz pomoć pjesme su se izvodili razni plesovi, često uz pjesmu (Alaj) ili uz zvuke tamburice: Staro kolo, Polka, Drmeš, Van step, Paun, Kukunješce, koje su nedvojbeno donesene iz susjednih krajeva. U želji da se ne zaboravi prošlost naših predaka, KUD Tounjčica se pobrinuo da kroz svoje aktivnosti oživi bartem dio običaja, bilo u plesu i pjesmi, bilo izvedbom na pozornicu postavljenih izvedaba običaja prela, tkanja, pranja robe na starinski način, žetve, izrade tounjskog sira i ostalih radnji, koje su bile potrebne u svakodnevnom životu stanovništva. I dalje će mo nastojati oživjeti i na pozornici uprizoriti još mnoge običaje, koje do sada nismo uspjeli. Da se ne zaborave.
Milka Ujdenica
