Predodžbe o prvim ljudima
Iako su predodžbe o prvim ljudima inspirirane i analogne s biblijskom pričom o raju, Adamu i Evi, vjerovalo se i to da su u dalekoj prošlosti na zemlji živjeli prvi ljudi koji su se donekle razlikovali od današnjih. Bilježimo vjerovanje da su prvi ljudi bili pokriveni kožom, ali ne onakvom kao danas, nego kožom koja je nalikovala na nokte. Oni se nisu trebali odijevati, živjeli su bezbrižno i sretno. Bili su neobično snažni i dugovječni. To se promijenilo nakon što su ljudi zgriješili i svijet se izopačio (analogija sa životom u raju i istočnim grijehom).
Većina se predodžbi o prvim ljudima svodi na vjerovanje o divovima (divovi, džinovi, džiganti), od kojih su neki bili rogati. Vjerovalo se, kako se još mogu vidjeti njihove kosti koje se, međutim, ne smiju dirati, jer bi ljude pogodila velika nevolja.
Sunce i mjesec
Sunce se smatralo plemenitim Božjim stvorenjem. Grehota ga je bilo psovati i vrijeđati. Štovalo se, jer daje život, zdravlje, svjetlost i toplinu. No, sunčana toplina svojom snagom može i nauditi čovjeku, uzrokujući mnoge bolesti (najčešće su se bolesti nepoznata porijekla pripisivale sunčevu negativnom zračenju, npr. slabost, omamljenost, slabljenje vida).
Ljudi su se kleli suncem kada su željeli nešto dokazati ili postići, a zabilježeno je i to, da je postojala uobičajena svakodnevna molitva u kojoj se, uz ime Božje i Majke Božje spominjalo i sunce.
Smjer kretanja Sunca smatrao se srećonosnim (naoposun). Primjera ima u mnogim običajima, a ovdje ilustriramo detaljem iz svadbenih, gdje primjerice svadbena povorka ide upravo u tome smjeru, tj. za suncem, za razliku od pogrebne koja ide u suprotnome smjeru.
Mjesec se manje štovao od Sunca, ali se također smatrao plemenitim Božjim stvorenjem. Vjerovalo se da ima osobitu moć na prirodu i ljude, posebno na žene. Kao i kod Sunca, ni u Mjesec nije dobro gledati da ne oslabi vid.
Po obliku Mjeseca i njegovim fazama proricale su se vremenske prilike, uspjeh gospodarske godine i nekih drugih poslova, kao npr. rezanje kose, o čemu će biti riječi u idućim poglavljima.
Kako su vjerovanja o nebeskim tijelima temeljena na predodžbi da je cijeli svijet živ, jasno je da su smatrana živim bićima. Neke prirodne pojave tumačile su se kao rezultat borbe između pojedinih nebeskih tijela. Tako primjerice pomrčine Sunca i Mjeseca. U Slavoniji je, recimo, zabilježeno, da su ljudi, bojeći se, vjerovali da, ako bi u međusobnoj borbi Mjesec nadjačao Sunce, ovoga bi nestalo, a Mjesec bi sjao zauvijek što bi rezultiralo smakom svijeta.
Drukčije je vjerovanje proizašlo iz straha od pomrčine u krajevima u kojima su se doticale dvije izrazito suprotne vjere (kršćanska i islamska). Pomrčina Sunca tamo se tumačila Božj im znakom opomene i kaznom za kršćane, a pomrčina Mjeseca za muslimane.
Zvijezde
Što se tiče astra Inoga kulta, na prvome je mjestu vjerovanje rašireno po svim hrvatskim krajevima u sudbonosnu i proročansku moć zvijezda. Što se tiče ovoga prvog, vjerovalo se da ima sretnih i nesretnih zvijezda te da se svaki čovjek rodi pod nekom od njih. Dakle, zvijezda pod kojom se čovjek rodi određuje mu sudbinu. Često se govorilo da su izvanbračna djeca rođena pod sretnim zvijezdama.
Bilo je poznato vjerovanje da zvijezda repatica naviješta zlo, osobito ratove i bolesti. A kada neka zvijezda padne, znak je da je toga časa tko umro.
Zvijezde su i zlosretna stvorenja pa su uz njih vezani neki tabui. Recimo, ne smiju se brojiti jer postoji opasnost da se dobiju bradavice po tijelu. Osim toga, čovjek bi u brojenju mogao naići i na svoju zvijezdu, a u tom bi slučaju sljedećeg jutra umro.
Postoje lokalni nazivi za pojedine zvijezde i zviježđa (uz brojne priče i legende o njihovu nastanku). Po njima se uglavnom regulirao radni dan (ustajanje npr. kad izađe zvijezda Danica} ili proricalo o vremenskim prilikama npr. ako su zvijezde rijetke zadržat će se stabilno vrijeme, ako
postaju gušće bit će kiše.
Astralna su vjerovanja često u vezi s pravim astronomskim znanjima. Tu se isprepliću racionalno i iracionalno. Ljudi su se na razne načine domišljali da saznaju nešto više o nebeskim tijelima. Zabilježeno je, primjerice na nekim našim otocima, da su ponegdje ljudi na Ivanje odlazili na pogodno mjesto i kroz svilenu maramu ili začađeno staklo promatrali izlazak i uspinjanje sunca.
Vjerovali su da se tada može vidjeti da sunce “titra”.
Duga
Duga ima simboličnu, proročansku i čudotvornu moć. Naime, tri njezine glavne boje simboliziraju sljedeće: modra vegetaciju, žuta žito ili ulje, a crvena vino, Koja je boja u dugi jača, tj. koja je intenzivnija, i toga će proizvoda te godine biti u izobilju. Uz dugu su povezana vjerovanja poznata po svim hrvatskim krajevima: da je kome uhvatiti dugu i u njoj se okupati, taj bi se pomladio. Ili ako bi se tko povaljao na mjestu gdje se duga s neba spustila na zemlju, pretvorio bi se u magarca. Tko bi prošao ispod duge, promijenio bi spol.
Zemlja, voda, zrak i vatra
Uz predodžbe o prirodi i nama povezano je štovanje zemlje. Smatralo se da je zemlja, poput nebeskih tijela prožeta nekom vidljivom i nevidljivom snagom kojom utječe na ljude, dajući zdravlje ili bolest.
I voda daje život i zdravlje. Brojni obredi i običaji s vodom imaju magijsku pozadinu jer se smatralo da voda ima očisnu moć. To je vidljivo iz brojnih primjera obrednih kupanja ljudi i stoke, prskanja vodom u raznim prilikama, primjerice u nekim proljetnim običajima, obreda umivanja u svadbenim i pogrebnim običajima i sl.
Osobitu zdravo nosnu moć voda ima u neke dane, tako, recimo, na dane štovanja nekih svetaca-zaštitnika, ili voda s vrela pri crkvama (tu se miješaju magijski s religijskim elementima, a dotična su vjerovanja na granici s pučkom pobožnošću).
Snaga vode potencirana je u brojnim običajima darivanja vode, napose zdenaca u nekim životnim (npr. svadbenim) ili godišnjim (npr. božićno razdoblje i proljeće) običajima. U nju se bacalo žito, vino, metalni novac, jabuke, latice cvijeća: tim se činima izražavalo štovanje, ali se ujedno izazivala plodnost, a ni apotropejsko značenje predmeta koji su se darivali nije zanemariva.
Mističnu snagu vode najbolje oslikava primjer vjerovanja da se voda ne smije prevariti. Ako, naime, kažeš da se ideš kupati, onda se i moraš kupati, jer se voda ne smije varati; prevariš li je, brzo si njezin.
Zrak je, prema jednome zapisu, tzv. treći junak, uz zemlju i vodu. Također je zdravonosan. Prožet je snagom a povezan s prirodnim pojavama: s vjetrom, tučom, munjom, gromom.
Vatra općenito ima zdravonosnu, lustrativnu i apotropejsku moć, a ta je moć potencirana ako je riječ o obrednoj vatri, te ugarcima, pepelu i zgarištu dotičnih vatri. Primjerice, vatra na kojoj su gorjeli badnjaci ima zdravonosnu moć, tako su npr. u selima Sinjske krajine majke na toj vatri pekle dunje i davale djeci, vjerujući da će ih zaštititi od bolesti grla.
Izvor: Godišnjak Gradskog muzeja Sisak, br. 10 – Gradski muzej Sisak
