Marija Grčić, rodom iz Čikatića sela u Vignju, sa svojih navršenih devetnaest godina započela je svoja neobična putovanja. Hrabra djevojka krenula je pješke preko Grčke do Carigrada, gdje se zadržala dvije godine, upoznala razna mjesta i naučila nekoliko jezika. Engleskim brodom na kojem je pomagala zapovjednikovoj ženi, koja je očekivala skori porod, doputovala je Marija i do engleske obale. Odvažna djevojka, odmah po dolasku u Englesku preobukla se u mornarsko odijelo, ušuljala na jedan jedrenjak i zaplovila put Sjeverne Amerike. Čim se brod udaljio od obale, Marija se zapovjedniku broda predstavila kao muškarac koji, obzirom da nema novaca, je voljan obavljati sve poslove na brodu kako bi došao u zemlju svojih očekivanja i nada. Vrijeme je pokazalo da je novi mornar bio izuzetno spretan i vješt u svim poslovima, od manovre oko jedara do onih kuhinjskih, spremanja hrane te je ubrzo obavljao čak i posao božmana. Ne zna se koliko je u konačnici proputovala, ali prema riječima njezinog rođaka, Ivana Habića, sa svojih trideset godina u New Orleansu se udala za Petra Talijančića (doseljenika iz Makarskog Primorja), gdje je nastavila živjeti baveći se ribolovom i gajenjem kamenica. Nakon nekoliko godina vratila se Marija sa svojim suprugom u Viganj, gdje je ostala živjeti do svoje smrti. Priča kaže da su se “djeca bojala mrke starice, njena vjetrom i suncem opaljenog lica, surova mornarskog izgleda, i nadaleko bi obilazila kuću “Sultanije”, na svojem putu u školu”.
Izvor: Marcel Kolin “Jedrenjaci”, muzej-orebic.hr