Lađevci se nalaze na samoj granici grada Skradina i grada Vodica, udaljeno 25 kilometara od Šibeniuka, a od Skradina 20 kilometara. Mjesto je smješteno na krškoj rječici Jaruga (Bribišnica), te je okruženo plodnim poljima. KUD “Lađevčani” djeluje od 2000. godine. Društvo nosi ime svog mjesta, broji 30 članova, njeguje izvorne običaje, pjesme i plesove svog mjesta.
„Danas se naše malo mjesto na trenutak vratilo u prošlost. Izvukle su se najljepše nošnje, došli su obitelji, prijatelji i dragi nam gosti. Zbor svetog Vida suzaštitnika naše župe, svečano je danas proslavljen u našem malom Lađevcu. Lijepo je bilo vidjeti sve drage ljude, čuti naše tambure, malo zaigrati ispred naše Crkve….Hvala našem Velečasnom Pavi na predivnoj misi i propovijedi, te na nesebičnom trudu da nas okuplja u malu zajednicu. Velika hvala našoj gradonačelnici gđi. Mirjani Puškarić što je uvijek sa nama. Hvala našim prijateljima KUD ” Graničar ” Cvitović, KUD ” Izvor ” Rakovica te ZUK ” Korana ” Zagreb, što su svojim dolaskom uveličali naše slavlje. Posebno se ovim putem zahvaljujemo svima našim dragim mještanima, koji su uvijek tu uz nas, na njihovoj nesebičnoj pomoći i podršci. Dragim ljudima širom svijeta Božji blagoslov iz Lađevca.
KUD Lađevčani“
Prema djelu ”Passio S. Viti” (”Mučeništvo sv. Vida”), Vid se kao sin bogate, ali još poganske obitelji rodio u današnjoj Mazara del Vallo, na jugozapadnoj obali otoka Sicilije. Kad mu je bilo tek sedam godina, morao je zbog svoje vjere i pripadnosti Kristu, zajedno sa svojim odgojiteljem Modestom i hraniteljicom Krescencijom, pobjeći u daleku Lukaniju, jer ga je njegov otac, po imenu Hylas, htio prisiliti na otpad od vjere.
Njegov je bijeg pao upravo u doba velikog Dioklecijanova progonstva, pa je Vid i u tuđini za svoju vjeru morao trpjeti. Uhvaćen kao kršćanin, sa svojim je skrbnicima odveden u Rim. Tu je Vid učinio nekoliko čudesa, među njima i čudesno ozdravljenje careva sina, koji bijaše opsjednut.
Unatoč tomu, bio je sa svojim pratiocima osuđen na smrt. Nakon uobičajenih mučenja bačen je u kotao vrelog ulja. No iz njega je bio spašen od anđela koji ga je otpratio u Lukaniju, gdje je mladić umro.
Kult Sv. Vida zahvatio je snažno slavenske zemlje, gdje je, čini se, zbog sličnosti imena nadomjestio stari slavenski poganski kult Sventovida. Stoga su crkve sv. Vida u pravilu sagrađene na uzvisinama, odakle sv. Vid ”sve vidi”.
U našim krajevima sv. Vid bio je zaštitnik očiju, odnosno ljudskog vida, a to je bilo moguće samo u južnoslavenskim jezicima, gdje sveti Vid ”vidi”, gdje njegovo ime glasi Vid, a ne Vit, Veit, Vito, Guido ili Guy.
Ikonografija ga prikazuje kao mladića s palmom, u kotlu , katkad s gavranom i lavom. Mladenački lik sv. Vida u kotlu najučestaliji je njegov ikonografski motiv. Kod nas je najpoznatija katedrala svetog Vida u Rijeci, čiji je zaštitnik.
Foto: KUD Lađevčani
Tekst o događaju KUD Lađevčani
Tekst o Svetom Vidu: https://laudato.hr/Duhovnost/Zelite-li-znati-vise/Sveti-Vid%2C-svetac-i-mucenik.aspx