Svjetski dan folklora UNESCO je proglasio u znak sjećanja na dan kada je Wiliam John Thoms prvi put upotrijebio riječ „FOLKLOR“ 23.08.1846. godine. Što se od davne 1846.godine promijenilo do danas? Folklor je još uvijek živ zahvaljujući čuvarima baštine tradicije i običaja koji i danas u svoje slobodno i neslobodno vrijeme njeguju i čuvaju od zaborava bogato nasljeđe. Istina je da nas je sve manje, da dobrom dijelu mladeži to i nije to baš zanimljivo. Dio se radije priklanja nekim drugim kulturama, no s godinama ili životom van domovine postupno shvaćaju da samo sa vlastitim kulturnim nasljeđem imaju prošlost, sadašnjost i budućnost.
Zahvaljujući brojnim članovima folklornih društava, prema državnoj statistici 639 udruga, folklor je živ i postoji. Čestitajmo im njihov dan i još mnogo plodonosnih godina rada sa željom da broj članova krene uzlaznom putanjom. Čestitamo i svima koji prate, podržavaju i podupiru njihov rad.
Tko je bio je Wiliam John Thoms?
William John Thoms (16.11 1803. – 15. 08 1885.) bio je britanski pisac kojemu se pripisuje stvaranje pojma “folklor” 1846. godine. Thomsovo istraživanje folklora i mitova dovelo je do kasnije karijere razotkrivanja mitova o dugovječnosti, bio je i pionir demografa. Thoms je povezan s mnogim publikacijama, kao urednik, kompilator ili autor. Koristio je pseudonim Ambrose Merton za nekoliko djela. Započeo je kolumnu pod naslovom Folk-Lore u Athenaeumu Charlesa Wentwortha Dilkea 1846.
Pismo iz 1846. dostupno je u dvije suvremene antologije, ali izvan stručnog kruga folklorista jedva da ga je itko čitao, pa ću citirati njegov početak i kraj. “Vaše su stranice tako često davale dokaze o zanimanju koje pokazujete za ono što mi u Engleskoj nazivamo popularnim antikvitetima ili popularnom književnošću (iako je to više predanje nego književnost, a najprikladnije bi ga opisali dobar saksonski spoj, Folklor, – predanje naroda) – da nisam bez nade da ću zatražiti vašu pomoć u skupljanju ono malo klasja što je preostalo, razasuto po tom polju s kojeg su naši preci mogli sakupiti dobar urod. Nitko tko je proučavao manire, običaje, obrede, praznovjerja, balade, poslovice itd. iz davnih vremena, ali mora da je došao do dva zaključka:
– prvi koliko je toga neobičnog i zanimljivog u tim stvarima sada potpuno izgubljeno,
– drugo, koliko toga još može biti spašeno pravodobnim naporom…
Iskreno je što bih vam trebao reći da već dugo razmišljam o radu na našem “Folkloru” ……………“
Izvor: Oxford Etymologist Anatoly Liberman,
