Vezene krpe, zidnjaci ili kuvarice su zidne ili kuhinjske krpe koje predstavljaju dragocjen izvor saznanja o svakodnevnom životu i običajima jednoga vremena. Ti mali dragulji ručnog rada, prava vezena lirika, ukrašavali su zidove radnog, svakodnevnog prostora domaćice. Obično su stavljani iznad štednjaka, umivaonika i stola.
Vezeni zidnjaci nastaju u zanatskim radnjama gdje se s papirnatih uzoraka prenose na platno – (fo)drukuju, zatim se po plavoj liniji već otisnutog uzorka veze. Prema njihovim motivima možemo pratiti mijenjanje ambijenta kuhinje, posuđa i pomagala. U gradskim sredinama dolaze u modu krajem devetnaestog stoljeća, a dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća nalazimo ih i u seoskim sredinama kod bogatih pojedinaca. Njihova najintenzivnija uporaba traje sve do “60-ih godina, kada su kuhinje bile bez električnih štednjaka i visećih kuhinja, a kod starijeg svijeta mogu se vidjeti i danas.
Zidnjaci su prvotno bili omiljeni ukras kuhinja naših baka ali su imali i praktičnu uporabu vrijednost – štitili su zid od prskanja vrelog ulja, odnosno mjehurića što “iskaču” iz uskipjela variva i juhe. Ubrzo su im dodane i duhovite, te poučne poruke, jer je uočeno da se na tim dekorativnim predmetima, uz kavalirštinu, ljubavnu čežnju i zabavu, može promicati i opća kultura svakodnevnog življenja, higijena, zdrava prehrana, kultura ponašanja, međusobnog ophođenja i poštovanja, kultura obitelji, ljubavi i sklada unutar zidova obiteljskog doma.
Zidnjaci nisu autohtoni dio hrvatske etno baštine, i na njima nema regionalnih obilježja, ali su u određenom periodu bile prisutne u svakodnevnom životu u seoskim i građanskim sredinama širom Europe, pa tako i Hrvatske i Moslavine.
Slavica Moslavac
