U sklopu obilježavanja Dana Općine Sunja, 22. 07. 2023. godine održana je XXVII. Državna konjogojska izložba na kojoj su predstavljena najbolja grla hrvatskog posavca i hrvatskog hladnokrvnjaka. Kao i svaki puta do sada samu izložbu pratila su brojna događanja, poput povorke jahačica i jahača, djevojke i momci u narodnim nošnjama, svečano ukrašene zaprege, a u goste hrvatskom posavcu i hrvatskom hladnokrvnjaku i ove godine bili su lipicanci.
Hrvatski posavac je srednje teški, širok i plemenit nizinski konj, čistog hoda, čvrste konstitucije, pravokutnog formata.
Poželjna visina do grebena u pastuha 140 – 150 cm, kobila 135 – 140 cm. Suhe i male glave, širokog čela, ravnog profila, plemenitog izražaja, malih ušiju, velikih i izraženih očiju i nozdrva, kratkog do umjereno dugog mišićavog vrata, korektno nasađenog na trup.
Grudni koš širok i dubok. Plećke duge i srednje koso položene, dobro obrasle mišićjem i čvrsto povezane s trupom.
Srednje dugih do kratkih, ali jakih i širokih leđa, kratkog, jakog i širokog spoja. Sapi nadgrađene, široke, srednje oborene do oborene, raskoljene s dobro obraslim mišićjem.
Trbuh pravilno razvijen. Trup zbijen i s dobrim pokrivanjem tla.
Noge suhe i snažne s dobro izraženim zglobovima. Cjevanica kratka s jasno izraženim zglobovima i tetivama. Kičice slabo obrasle s kratkim kičičnim dlakama.
Stavovi pravilni, prednje noge pokrivaju zadnje, i obrnuto.
Kopita široka, rožina srednje tvrdoće. Griva i rep dobro obrasli valovitom srednje dugom dlakom.
Boje najčešće dorata u svim varijantama, rjeđe se pojavljuju vranci, alati, kulaši, izabela i druge boje te šarena svih varijanti koja je nepoželjna u uzgoju. Spolni dimorfizam treba biti jasno izražen.
Od ostalih karakteristika treba istaknuti otpornost i sposobnost adaptacije na nepovoljne okolišne čimbenike, ranozrelost, dobru plodnost i mliječnost te veliku skromnost u hranidbi i iskorištavanju krme niske kakvoće.
Hrvatski hladnokrvnjak nastao je križanjem domaćih toplokrvnih kobila s uvezenim pastusima ardenske, prešeronske, brabantske i drugih hladnokrvnih pasmina. Počeo se sustavno uzgajati u prvoj polovici devetnaestog stoljeća. Iako je zbog različitih početnih matičnih stada kobila te različitih pastuha hladnokrvnih pasmina koji su djelovali na područjima Hrvatske uz doprinos okolišnih čimbenika pojedinog kraja, hrvatski hladnokrvnjak bio prilično heterogena populacija u pogledu fenotipskih značajki, sustavnim provođenjem uzgojno selekcijskih mjera danas je populacija ujednačena i prepoznatljiva.
Hrvatski hladnokrvnjak je težak, širok i robustan nizinski konj, sigurnog koraka i ravnoteže, čvrste konstitucije. Glava je srednje veličine, širokog čela, ravnog do blago konveksnog profila, izraženih očiju i nozdrva. Vrat je dug, mišićav i umjereno visoko nasađen. Grudni koš je širok i dubok. Lopatice su duge, umjereno koso položene, obrasle mišićjem i čvrsto vezane s trupom. Srednje je dugih, jakih i širokih leda, jakog i širokog spoja. Sapi su nadgrađene, široke, umjereno oborene, rascijepljene s izraženim mišićjem. Noge su snažne s dobra izraženim zglobovima. Kičice su umjereno obrasle dlakom. Stavovi nogu su korektni. Kopita su široka, umjerene tvrdoće. Griva i rep su obrasli valovitom gustom dugom dlakom. Griva je obostrano razdijeljena. Najčešće se javlja boja dorata, a rjeđe vrana, boja alata, kulaša i druge boje. Hrvatski hladnokrvnjak uzgaja se na području Republike Hrvatske sa središtem uzgoja u Moslavini.
Foto: Josip Hren
