Ženska narodna nošnja otoka Zlarina

1. košulja – platnena košulja
2. kotula – platnena podsuknja
3. suknja s poramenicama:

3a – brnjica, suknja od štofa
3b -fuštanj, suknja od platna
3c – carza, suknja od domaće vunene tkanine

4. kartica – pojas od vunene tkanine
5. burić – prsluk od štofa ili svilene tkanine
6. haljak: 6a – haljak s krelima – kaputić od štofa s posebnim dodacima

6b – haljak (jaketa) – kaputić od štofa ili brokata

7. sudar – platneni rubac za glavu
8. sudar za pašom – ukrasni svileni rubac
9. nakit: naušnice, ogrlice, prstenje, britva – ukrasni nožić
10. bičve – pamučne ili vunene pletene čarape
11. filari – cipele
12. Košulja je izrađena od kupovnog platna. Prednja i stražnja strana sastoje se od jednog posve ravnog komada tkanine. Bez obzira na veličinu vlasnice, svaka je košulja u ramenima široka kolika je i širina platna, dok se dužina podešava prema stasu pojedine žene. Izreže se kružni izrez oko vrata te okomiti raspor niz prsa u dužini od oko 30 cm, koji se i zarubi. Preko ramena je našiven i posebni dodatak (opletnica ili špalare) koji zauzima oko 10 cm prednje i isto toliko stražnje strane. Osnovni dio košulje može se i proširiti umetanjem klinastoga ušitka s obje bočne strane, bilo od struka, bilo ispod pazuha. I rukavi su napravljeni od ravnog komada platna, u sredini ramenog spoja nabrani u šest malih nabora. Mogu biti oblikovani cjevasto pa završavaju obrubom od kupovne šupljikave trake, a traka kukičane čipke umetnuta je u donjem dijelu rukava, približno 5 cm udaljena od ruba (SI. 24). No, rukavi mogu biti na donjem rubu i nabrani te stegnuti užim orukavljem (zašaknica). Ispod pazuha četvrtasti je umetak, latica, uložen dijagonalno i spojen s osnovnim dijelom košulje. Uz vratni je izrez prišiven posve uzani ovratnik, koji se može ukrasiti i našivenim raznobojnim staklenim zrnjem. Na krajevima ovratnika končane su petljice za provlačenje vrpce, kojom se košulja zatvara na vratu, dok je na rasporu zakopčana pucetom. Odmah uz rub raspora na prsima je ukras u Obliku okomite pruge, široke približno 2 cm. Može biti izrađen Šupljikavim vezom u osnovnoj tkanini ili je ušivena traka rukom kačkane ili kupovne čipke. Svečanoj košulji pripada i bijela ili crvena vrpca, koja se provuče kroz petljice na ovratniku i veže u čvor (fjok).
13. Kotula je platnena podsuknja. Sastavljena je od tri komada tkanine površine približno 70 x 70 cm, s time da onaj komad koji pokriva prednji dio tijela ima po sredini raspor. Sva su tri dijela u struku lagano nabrana i povezana uskom pasicom (vezina), opskrbljenom vrpcama za vezanje. Približno 10-ak cm od donjeg ruba može se napraviti vodoravni porub. Donji je rub ukrašen čipkom. Kotula se oblači preko košulje, ali je od nje nešto kraća.

7. Suknja:
   3a – Brnjica se izrađuje od tankog industrijski proizvedenog štofa crne boje. Budući da se kupuje materijal dvostruke širine oblikuje se od tri (a ne od četiri kako je to u drugih suvrstica) dijela, približno 120 do 125 cm širine. Dijelovi se spoje, a s obje se bočne strane naprave raspori (boci) oko 30 cm dužine. Cijela se širina suknje nabere u po 8 cm široka prednja i stražnja ždrilja, a na njih se prišiju 15-18 cm dugačke poramenice. Taj se našiveni dio s unutrašnje strane podstavi bilo kakvim tanjim pamučnim materijalom. Zdrilja i poramenice obrubljuju se crvenom svilenom vrpcom (kurdelancija). Na vrhu poramenica izradi se rupica u koju se uvuče ista crvena svilena vrpca (kurdela) te na gornjem dijelu leđa veže u čvor. Uz donji rub suknje prošiju se dva poprečna poruba (soki), 2-2,5 cm širine, a zatim se duž cijele suknje naprave čvrsto uglačani nabori (oko 2 cm široki). Za zlarinski je način odijevanja tipično da je suknja sa stražnje strane desetak centimetara duža nego s prednje, pa treba obratiti pažnju na to da su prednja ždriljavisoko na prsima a stražnja dopiru do pola leđa.

3b Fuštanj se izrađuje od deblje bijele pamučne tkanine na isti
u kao i prethodno opisana brnjica. Jedina je razlika što se ždrilja i
poramenice ne obrubljuju vrpcom kontrastne boje, nego su i vrpce (kurdele) i obrubi (kurdelancija) bijeli.
U fuštanj se većinom odijevaju djevojke.

3c Carza. Nasuprot djevojačkom fuštanju u suknju od corze mogu biti odjevene žene u starijoj životnoj dobi. Taj ručno tkani materijal obično je smeđe boje. Suknja se oblikuje na isti način kao i brnjica, s tom razlikom da se sastavlja od četiri komada tkanine, a obrubi nisu od svilene trake već od tvorničkoga crvenog sukna, čohe. Od istog je crvenog sukna i donji obrub, prišiven u širini od 3 cm s unutrašnje strane ruba, da bi s vanjske strane bio vidljiv 1 cm. Vrpce za vezanje od kupovne su pamučne, većinom smeđe, uzice. S obzirom na deblju, manje podatnu tkaninu, nabori carze široki su oko 3,5 cm.

4. Kanicaje pojas širine 3 do 5 cm, a dužine do 200 cm. Otkan je od tanke vunene pređe. Središnjim dijelom većinom prevladava crvena vuna, dok rubni geometrijski ornamenti mogu biti u žutoj, plavoj, zelenoj i crnoj boji. Pojas s obje strane završava resama. Prilikom odijevanja nekoliko se puta obavija oko struka preklapajući jedan sloj točno preko drugoga te se na kraju učvršćuje pribadačom ili sigurnosnom iglom.
5. Burićje prsluk koji dužinom dopire desetak centimetara preko struka. Sastoji se od ravno krojenog leđnog dijela (oko 60 cm dužine, a 55 cm širine) te dvije ravne prednjice, koje su bez ikakvih ušitaka, tek blago ukošene uz vrat. Uvijek je optočen vrpcom u kontrastnoj boji uz izreze oko ruku, kao i uz vratne i središnje rubove. Ne zakopčava se. Prsluci su podstavljeni pamučnom tkaninom, nerijetko kariranog uzorka.
   Uz suknju brnjicu najčešće se nosi prsluk izrađen od tankoga, industrijski proizvedenog štofa u crnoj boji, s optokom od crvene svilene trake. Uz bijelu suknju, fuštanj, nose se burićiod brokata ili svilene tkanine, a mogu biti crveni, ružičasti, žuti ili ljubičasti. U blagdanskom se modalitetu burić uvijek oblači preko košulje, ali ispod suknje pa ga zajedno sa suknjom pojas učvršćuje i naglašava liniju struka.

4. Haljak:
   6a Haljak s krelimaizrađen je od tankoga industrijski proizvedenog štofa crne boje. Njegov je kroj istovjetan kroju prsluka, što će reći da su oba prednja dijela s leđima krojena od jednog komada tkanine iste širine, pa nema šava na ramenima. I vratni je izrez blago ukošen. Na ramene su dijelove prišiveni rukavi s preklopljenim orukavljem. Budući da rame nije krojeno prema veličini osobe, već je u oblikovanju zadržana širina tkanine, šav koji spaja rukav s ramenom pada, kao i u košulja, na nadlakticu. Uz bočne rubove prišivena su do pazuha krela, trokutasti dodaci, široki u donjoj bazi oko desetak centimetara, s vršnim kutem koji je ušiven ispod pazuha. Ti se klinovi podlažu kartonom da budu kruti. Haljakje uz orukavlje, vratni, prednje i donje rubove optočen svilenom vrpcom svjetlo-zelene ili svjetlo-plave boje. Podstavljen je pamučnom ili flanelskom tkaninaom. Dužinom taj kaputić dopire do bokova, a pod vratom može biti zakopčan.

6b Haljak (Jaketa) je kaputić bez krilnih dodataka, sašiven od štofa ili, u imućnijih, od brokata. Prednji su mu dijelovi (širine oko 25 cm krojeni ravno, s manjim ušitkom uz donji rub. Leda su, međutim sastavljena od čak četiri dijela, tako da je ovaj haljak, nasuprot dosad opisanima gornjim dijelovima ruha, priljubljen uz tijelo. Prednjice su mu ispod vrata sapete pucetom, pa se zbog užih leđa širi prema bokovima otvarajući pogled na kanicu, ždrilja suknje i vratni dio košulje. Haljak približne dužine oko 55 cm, također je podstavljen, nerijetko flanelskom tkaninom. Rukavi su relativno uski i nemaju orukavlje. Kad je kaputić izrađen od brokata može biti optočen kupovnom ukrasnom gajtanskom trakom, položenom uz rubove prednjice i rukava.

7. Šudarje rubac za pokrivanje glave, kvadratne površine (približno 65 cm). Najčešće se izrađuje od bijele pamučne tkanine (platno, popelin, rips) premda može biti i ružičast ili svijetlo-smeđi. Jedan mu je ugao (leto) uvijek posebno urešen, većinom šupljikavim ili bijelim vezom, izrađenim šivaćim strojem. Rubovi rupca mogu biti posve glatki ili su uz one dvije stranice koje omeđuju letotakođer ukrasno izvedeni u obliku zubaca i šupljike. Stavlja se na glavu presavijen po dijagonali te na zatiljku veže u čvor tako da leto pokrije šiju i gornji dio leđa. Isti oblik rupca, ali nešto veće površine (približno 100 x 100 cm), nosio se uz platnenu suknju, fuštanj.

8.Šudar za pašom ukrasni je rubac, također kvadratne površine (približno 70 x 70 cm), većinom obrubljen resama. Od svilene je tkanine, ili i jednobojan, crven, premda bi mogao biti i bijeli, ali i šaren ili s karo-uzorkom. Pri nošenju rubac se nekoliko puta presavije u užu traku, gornji dio zaveže oko ždrilja suknje na desnu poramenicu, provuče se ispod kanice, i oko nje ležerno omota, te donjim dijelom slobodno pada niz desni bok.

9. Nakit:

   9a – Rećine u raznolike naušnice od plemenita materijala, proizvod Zlatarskih obrtnika iz jadranskih gradova. Mogu biti u obliku rozete s umetnutim (polu)dragim kamenom ili koraljnim okom; s istom takvom rozetom na koju se nadovezuje duguljasti ili eliptičan privjesak; s privjeskom sastavljenim od jedne manje i jedne veće filigranske kuglice; s privjeskom bikoničnoga oblika napravljenog od sitnih zlatnih pločica i zrnaca; u obliku polukružne pločice s tri kruškolika privjeska, i tome slično.

9b – Ogrlice su vrlo često od koralja i to u dva oblika: prve su jednostruke, sastavljene od koraljnih zrnaca različite veličine. U stražnjem su dijelu oko 0.5 cm kratka zrnca, zatim se redaju sve duža da bi ona središnja dosegla dužinu od 3 do 4 cm. Druge su pak sastavljene od malih brušenih zrnaca jednake veličine, ali nanizanih u nekoliko strukova i međusobno isprepletenih poput pletenice. Takve su ogrlice najčešće srednje dužine (promjera oko 30 cm), pa su vidljive na bijeloj podlozi košulje i dopiru do ždrilja suknje. Metalne su ogrlice sastavljene od tanjih ili debljih zlatnih karičica i često su dopunjene raznolikim privjeskom koji može biti u obliku medalje, križa i si. Obično su nešto duže od koraljnih pa sežu do polovice ždrilja.

9c – Ukrasne se igle nose uz vratni izrez košulje. Pripadaju proizvodnji i asortimanu gradskih zlatarskih obrtnika. Među uobičajenim oblicima na Zlarinu se ističe i putape(j)a od grančice koralja, proizvod lokalne koraljarske radionice.

9d – I prstenje je obrtničke proizvodnje. Osim vjenčanoga prstena (vera) u obliku jednostavnoga zlatnog koluta, preteže prstenje urešeno morskim biserima ili pak s okom od brušenoga koralja, obojena stakla ili kakva dragulja (topaza, akvamarina i sl.).

9e – Britva je ukrasni nož na dugačkome trostrukom lancu. Kako je već rečeno u prethodnom poglavlju gornji je dio lanca pričvršćen na desnoj strani ždrilja oko poramenica, pa zatim zajedno sa sudarom za pas pada preko desne strane prsa i preko boka. Za vrijeme dok igraju u kolu Zlarinke običavaju britvu zataknuti za pojas na sredini leđnoga dijela.

10 Bičve su pletene čarape tipa dokoljenica. Dok su svakodnevne bile ispletene od domaće vunene pređe, blagdanske su od kupovnog pamuka. Mogu biti cijele ispletene glatkim bodom, osim gornjega ruba koji je u visini od 3 do 4 cm pleten rebrastim bodom, ili je dio čarape koji pokriva nogu od gležnja naviše ispleten neke vrste čipkanim uzorkom s redovima rupica u kosim nizovima. Uz nogu se vežu gumiranom uzicom.

11 Filare su plitke cipele postolarske izradbe od crne ili smeđe kože s niskom potpeticom. Eventualno mogu imati ukras od crvene vrpce u obliku čvora, smještenog na kapici cipele.

Izvor: Aleksandra Muraj, Narodna nošnja otoka Zlarina