Sveti Ante, punim imenom sveti Antun Padovanski, jedan je od najvoljenijih svetaca u kršćanskome svijetu. Rođen je oko 1195. godine u Lisabonu, a umro 1231. u Padovi. Bio je redovnik franjevac, vrstan propovjednik i teolog čija su riječi grijale srca i mijenjale živote. Umro je vrlo mlad, u 36. godini života.
Već za života bio je poznat po svojoj mudrosti, pobožnosti i čudima. Ljudi su ga nazivali „svetim propovjednikom“ jer je znao jednostavnim riječima govoriti o vjeri i ljubavi, približujući Božju poruku svima — bogatima i siromašnima, učenima i neukima. Posebno se brinuo za siromašne i potlačene, a mnogi su se obraćali njegovu zagovoru u najtežim životnim trenucima.
Već godinu dana nakon smrti, papa Grgur IX. ga je proglasio svetim, što je bila jedna od najbržih kanonizacija u povijesti Crkve. Kasnije je proglašen i naučiteljem Crkve.
U narodnoj pobožnosti, sveti Ante je najpoznatiji kao zaštitnik izgubljenih stvari. Tko nije barem jednom izgovorio: „Sveti Ante, pomozi, da se nađe što se ne može naći“? No, njegova pomoć ide mnogo dalje — njemu se moli i za mir u obitelji, sretan brak, zdravlje djece, pa čak i za kišu u vrijeme suše.
Blagdan sv. Ante slavi se 13. lipnja, a njegove su slike i kipovi često ukrašeni bijelim ljiljanima — simbolom čistoće — i malim Isusom, kojeg, prema predaji, sveti Ante drži u naručju.
Danas se štovanje sv. Ante širi diljem svijeta. U Hrvatskoj je mnogim ljudima upravo on najbliži svetac, kojem se s povjerenjem obraćaju u svakoj potrebi. Njegov život i poruka i danas nas uče da je dobrota, poniznost i ljubav prema bližnjemu najbolji put ka svetosti.
