U Subotici je održana još jedna večer posvećena hrvatskoj tradicijskoj kulturi, ovoga puta u znaku Dalmacije i Dalmatinske zagore. U organizaciji Hrvatskog kulturnog centra „Bunjevačko kolo“ publika je imala priliku upoznati dio običaja, pjesme, plesa i nošnji koje već generacijama čuvaju stanovnici mućkoga kraja. Središnji dio programa pripao je KUD-u „Branimir 888“ iz Muća, čiji su članovi u vojvođansku ravnicu donijeli prepoznatljiv temperament i tradiciju dalmatinskog zaleđa. Nastup nije bio tek niz folklornih točaka, nego svojevrsna mala priča o životu, običajima i međuljudskim odnosima jednoga kraja.
Publika je tako mogla vidjeti prikaz prosidbe kakva se nekada njegovala u mućkom kraju, ali i čuti tradicijske načine pjevanja poput ojkavice i treskavice. Upravo takve izvedbe najbolje pokazuju koliko je hrvatska folklorna baština raznolika i koliko se razlikuje od područja do područja, a opet ostaje dio istoga kulturnog prostora. Posebnu pozornost privukli su i stari splitski plesovi te izvedbe koje su prizvale atmosferu Dalmatinske zagore i njezinu povezanost s pjesmom, kolom i svakodnevnim životom. U programu su se isprepleli mediteranski utjecaji i tradicija zaleđa, stvarajući sliku Dalmacije koja je puno šira od njezine obale.
Svoj doprinos večeri dali su i domaćini iz HKC-a „Bunjevačko kolo“, predstavivši bunjevačke plesove i dio baštine Hrvata sjevera Bačke. Upravo je taj susret dviju tradicija dao programu posebnu vrijednost. Na istoj pozornici našli su se običaji i plesovi koji su nastajali stotinama kilometara udaljeni jedni od drugih, ali koje povezuje ista potreba za čuvanjem jezika, identiteta i kulturne pripadnosti. Dalmatinske večeri u Subotici još su jednom pokazale koliko su ovakvi susreti važni, posebno za hrvatsku zajednicu izvan matične domovine. Gostovanja kulturno-umjetničkih društava nisu samo prilika za nastup pred novom publikom, već i za upoznavanje, razmjenu iskustava i stvaranje veza među ljudima koji tradiciju ne doživljavaju kao nešto što pripada prošlosti, nego kao vrijednost koju treba prenositi dalje.
U pratnji gostiju iz Hrvatske bili su i predstavnici Splitsko-dalmatinske županije te Hrvatske matice iseljenika, čime je dodatno naglašena povezanost hrvatskih zajednica u Vojvodini s institucijama i udrugama iz Hrvatske. Subotička večer tako je završila kao mnogo više od folklorne priredbe. Bila je to večer susreta, pjesme i zajedništva, ali i podsjetnik da kulturna baština najbolje živi onda kada se dijeli s drugima. Od Dalmatinske zagore do Bačke put je dug, ali pjesma, ples i narodna nošnja još su jednom pokazali da tradicija ne poznaje granice.
Foto: Ivan Ivković Ivandekić – KLAPIM
