U hladu Strossmayerovog perivoja, pod krošnjama što pamte mnoge svečanosti, u nedjelju 6. srpnja spušten je zastor na 59. Đakovačke vezove. Bilo je to zatvaranje dostojno tradicije – glazba, pjesma, nošnje i ponos Slavonije pretočeni u završni program “Slavonijo, zemljo plemenita”.
Uz zvuke tamburica i šarenilo narodnih nošnji, s pozornice su odjekivale riječi zahvale – sudionicima, organizatorima, vrijednim rukama koje mjesecima pripremaju ovu manifestaciju, ali i svima onima koji su iz sjene podupirali da se Đakovo i ove godine pretvori u središte slavonske duše. Svečani trenutak zatvaranja pripao je gradonačelniku Marinu Mandariću.
No ono što je posebno zaustavilo dah okupljenima bio je izbor najljepše nošenog narodnog ruha. U kategoriji snaša, titulu prve ponijela je Silvija Radojica iz Šljivoševaca, dok su za njom slijedile Valentina Filipov iz Retkovaca (u nošnji iz Gornje Bebrine) i Daliborka Plažanin iz Andrijaševaca.
Među momcima, najviše simpatija i ocjena žirija prikupio je Danijel Kolarević iz Starog Mikanovaca. Drugo mjesto zauzeo je Tomislav Bušić iz Županje, a treće Tomislav Magdić iz Andrijaševaca, noseći nošnju iz Rokovaca.
Kod djevojaka, najviše se istaknula Antonija-Tonka Oršolić iz Županje. Pratile su je Mia Štraub iz Lacića te Ivona Knežević iz Kupine, koja je nosila nošnju iz Velike Kopanice.
Nagradu za fotogeničnost, onu koja spaja ljepotu nošnje i osobe u jednu priču, ponijela je Dunja Štivić iz Stupničkih Kuta, u nošnji iz Velike Kopanice – onoj što izgleda kao da je izašla iz nekog starog albuma, a opet nosi dah današnjice.
Đakovački vezovi još su jednom pokazali kako tradicija nije nešto što čuvamo pod staklenim zvonom – ona se živi, nosi, pjeva i prenosi. Iz godine u godinu, iz srca u srce.
Članak je objavljen uz potporu Agencije za elektroničke medije kroz Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Foto: Ivica Huzjak
