Priča o hrabrosti, ljubavi i obrani rodnoga kraja
Na Gradskom kupalištu u Petrinji u subotu, 8. kolovoza 2026. godine, ponovno je oživjela „Legenda o Cvijeti Brestovskoj“, priča o hrabroj hrvatskoj heroini koja je, prema predaji, u 16. stoljeću povela narod u obranu doma, vjere i rodne grude. Glazbeno-scenski prikaz izveden je u sklopu manifestacije „Lovrenčevo u Petrinji“, a kroz glumu, ples, glazbu i suvremenu vizualnu scenografiju publiku je odveo u burno razdoblje osmanlijskih prodora prema hrvatskim krajevima.
Uprizorenje je održano uz samu Kupu, približno 200 metara nizvodno od položaja koji se povezuje s nekadašnjom utvrdom Brest i događajima na kojima je legenda utemeljena.
Drvena utvrda koja je čuvala prijelaz preko Kupe
Utvrda Brest nalazila se na lijevoj obali Kupe, na području današnjega Bresta Pokupskog. Hrvatski sabor 1571. godine donio je odluku o njezinu podizanju radi zaštite prijelaza preko rijeke i obrane od osmanlijskih prodora. Iako je bila drvena, utvrda je imala iznimno važan strateški položaj. Čuvala je Pokuplje, Turopolje i prilaze Zagrebu te je bila dio širega obrambenog pojasa koji je štitio hrvatske zemlje i srednju Europu.
Hrvatska se u to vrijeme nalazila na prvoj crti obrane pred osmanlijskim osvajanjima. Papa Lav X. još je 1519. godine Hrvatskom Kraljevstvu, u pismu banu Petru Berislaviću, dodijelio počasni naziv „Predziđe kršćanstva“ – Antemurale Christianitatis.
Nakon što su osmanlijske čete opustošile velik dio Banovine, njihovi su prodori sve više bili usmjereni prema rijeci Kupi i Turopolju. Upravo su Kupa i utvrda Brest predstavljale jednu od prepreka na njihovu putu prema Zagrebu.
Cvijeta koja je odbila predaju
Radnja legende smještena je u 1574. godinu. Prema predaji, zapovjednik utvrde Brest bio je Pavao Brestovski, čovjek kojemu se pripisuju riječi da čovjek prije svega treba biti pošten jer plemstvo bez poštenja ne vrijedi ništa. Njegova kći Cvijeta opisana je kao lijepa, odlučna i iznimno hrabra djevojka. Kada je banov izaslanik, kanonik Dumbaj, braniteljima prenio vijest da su ban i car spremni poslati pomoć od tek stotinjak vojnika, među okupljenim zapovjednicima, vojnicima i stanovništvom zavladali su ogorčenje i malodušnost.
Svjesni snage neprijatelja i nedostatne pomoći, neki su počeli razmišljati o predaji i prihvaćanju osmanlijske vlasti. Tada je, prema legendi, pred njih istupila Cvijeta Brestovska. Svojim govorom uspjela je ujediniti podijeljene branitelje i potaknuti ih na zajednički otpor.
Cvijeta ih je podsjetila da se vjera njihovih predaka, hrvatsko ime i rodna ognjišta ne smiju napustiti ni zatajiti. Prva je podigla mač i, zajedno sa svojim voljenim Jurjem Reufertom, povela narod u obranu Bresta. Juraj Reufert u priči je prikazan kao sin Dominika Reuferta, zapovjednika utvrde Hrastovica i manje stražarnice Zdenčina, koja se nalazila na desnoj obali Kupe, nasuprot Brestu. Legenda govori da su Cvijeta, Juraj i branitelji Bresta položili živote u borbi protiv višestruko nadmoćnijeg neprijatelja. Nakon njihova stradanja Ferhad-beg nastavio je osvajati utvrde na prostoru između Une i Kupe.
Predaja koju je književno oblikovao Zvonimir Pužar
Iako se legenda oslanja na stvarne povijesne okolnosti osmanlijskih prodora i postojanje utvrde Brest, Cvijetu Brestovsku treba predstavljati kao legendarnu i književno oblikovanu junakinju. Priču kakvu danas poznajemo zapisao je i književno obradio pučki književnik, publicist i tiskar Zvonimir Pužar. On je od 1899. do 1906. godine radio u Petrinji, u tiskari Dragutina Benka, gdje se vjerojatno upoznao s lokalnom predajom o hrabroj djevojci iz Bresta. Pužar je 1905. godine u Đakovu objavio povijesno-popularnu pripovijest, odnosno roman „Cvijeta Brestovska ili krv za krv“. Upravo je njegovo djelo postalo temelj za kasnija scenska uprizorenja legende.
KUD „Pokupljanka“ iz Bresta Pokupskog 2019. godine objavio je pretisak Pužarove knjige, dopunjen uvodnim tekstom Ivana Rizmaula o Brestu Pokupskom i tamošnjem folklornom društvu.
Scenski prikaz okupio brojne sudionike
Uprizorenje održano 2026. godine rezultat je suradnje Turističke zajednice Grada Petrinje i Pučkog otvorenog učilišta Hrvatski dom Petrinja. Scenarij je prema Pužarovu djelu napisala Ivanka Držaj, dok je režiju potpisala ravnateljica Hrvatskog doma Petrinja Vesna Brebrić. Ivanka Držaj i Vesna Brebrić zajednički su vodile i produkciju ovoga zahtjevnog projekta, čije su pripreme trajale nekoliko mjeseci.
Naslovnu ulogu Cvijete Brestovske tumačila je Kristina Hodak. Njezina je Cvijeta istodobno prikazana kao nježna i zaljubljena djevojka te kao odlučna i borbena žena spremna stati na čelo svoga naroda. Jurja Reuferta glumio je Jakov Bjelac, dok je Perica Bišćan nastupio u ulozi Cvijetina oca Pavla Brestovskog. Vid Bešlić tumačio je Jožu Filjkovića, lukavog osmanlijskog uhodu prerušenog u fra Luku.
Mario Gršić pojavio se u dvostrukoj ulozi odanog stražara Milekića i banova izaslanika kanonika Dumbaja. Ivona Hodak glumila je stražara Martina Zabulića, Daniel Berdais Ferhad-bega, a Frano Miholjević nastupio je u ulogama stražara Frane i Ferhad-begova sluge Jusufa. Narator je bio Bogdan Arnautović, koji je gledatelje upoznao s povijesnim okolnostima i povezao pojedine dijelove priče.
Ples, folklor i suvremena scenografija
U scenskom prikazu sudjelovali su i članovi Plesnog kluba „Petrinia“. Njihove plesne i baletne izvedbe dočarale su ozračje na dvoru Ferhad-bega, ali i dramatičnost završne bitke. Članovi KUD-a „Pokupljanka“ iz Bresta Pokupskog nastupili su u skupnoj ulozi naroda. Odjeveni u tradicijske nošnje svoga kraja, kakve su se nekada nosile u svakodnevnim prilikama, predstavi su dali posebnu vjerodostojnost i snažnu vezu s mjestom iz kojega legenda potječe. Iako redovito nastupaju na folklornim manifestacijama, članovima „Pokupljanke“ ovo je bilo prvo sudjelovanje u ovakvoj scenskoj predstavi. Njihova prisutnost bila je posebno značajna jer upravo stanovnici Bresta Pokupskog već naraštajima čuvaju uspomenu na Cvijetu i staru utvrdu uz Kupu.
U predstavi je izvedena i pjesma „Lijepa Cvijeta“, koju je napisao predsjednik KUD-a „Pokupljanka“ Darko Hrnčević, a otpjevala Antonela Tkalčević.
Predstava je trajala približno sat i pol. Ovogodišnje uprizorenje razlikovalo se od ranijih izvedbi korištenjem suvremenih animacija i vizualnih prikaza umjesto velikih klasičnih kulisa. Tradicijska priča tako je predstavljena publici na nov i suvremen način, a pritom nije izgubljena njezina povijesna i emocionalna snaga.
Legenda kao dio identiteta petrinjskoga kraja
„Legenda o Cvijeti Brestovskoj“ nije samo priča o davnoj borbi. Ona govori o ljubavi prema zavičaju, zajedništvu, časti, odanosti i spremnosti na žrtvu kada je ugrožen vlastiti dom. Cvijeta je tijekom vremena postala simbol hrabrosti stanovnika Pokuplja i petrinjskoga kraja. Iako granica između povijesne činjenice, narodne predaje i književne obrade nije uvijek posve jasna, upravo takve priče čuvaju sjećanje na ljude i mjesta koja su stoljećima stajala na granici velikih sukoba.
Scenski prikaz održan je pod pokroviteljstvom Grada Petrinje, dok su partneri organizatorima bili Osnovna škola Dragutina Tadijanovića i Poslovne zone Petrinja.
Ponovno uprizorenje Cvijetine priče pokazalo je koliko se povijesna i tradicijska baština može približiti suvremenoj publici kada se udruže lokalna zajednica, kulturne ustanove, folkloraši, plesači i glumci. Na obali Kupe, nedaleko od mjesta na kojem je nekoć stajala utvrda Brest, još je jednom oživjela uspomena na djevojku koja je, prema legendi, uzela mač i povela svoj narod u obranu rodnoga kraja.
Galeriju pogledajte na:
