Aktualno Iz povijesti

Život na selu Poljske

U razdoblju Druge Republike (1918-1945) Poljska je bila zemlja seljaka. Godine 1938. stanovništvo koje je živjelo u ruralnim područjima iznosilo je 70 posto društva. Područja u kojima su živjeli dječaci bila su izuzetno siromašna, zaostala i zapostavljena. Život na selu u ovom periodu bio je izuzetno težak i poražavajući. Na farmama vladalo je siromaštvo, zanemarivanje i zaostalost, što je otežalo uvjete života. Ritam života seljačke obitelji odredila su godišnja doba od kojih su ovisili individualni poslovi u domaćinstvu. U ruralnim obiteljima došlo je do podjele rada između muškaraca i žena. Muškarci su bili odgovorni za rad na terenu poput oranja ili košenja žita, dok su žene bile odgovorne za skupljanje žita, kopanje ili vrtlarenje ispred kuće. Osim toga, vodili su brigu i o živoj stoci (kokoši, svinje, krave), čišćenju prostorije, brizi o djeci, pripremanju i popravku odjeće. Dnevni rad bio je izuzetno težak i počeo je rano ujutro (ponekad u tri ili četiri sata) i završio kasno navečer. U kućanstvu su radili ne samo odrasli, već i djeca, koja su od malih nogu bila prilagođena obavljanju različitih dužnosti (npr. pašnja domaćih životinja, briga o mlađim sestrama i braći). Vrijedi spomenuti da je u to vrijeme postojao patrijarhat. Djeca su bila potpuno pokorna volji oca, koja je zahtijevala bezuvjetnu poslušnost. Kćerke su uglavnom birale svoje muževe bez pitanja za njihovo mišljenje.

Uvjeti u kojima su živjele seljačke obitelji bili su izuzetno teški. Većina kuća bila je od drveta, a krov im je bio prekriven slamom. Ove kuće su imale male površine, oko 20-30 m2 i uglavnom su se sastojale od jedne prostorije s drvenim vratima. Samo u domovima bogatijih obitelji pod je bio od drveta.  Za osvjetljenje je korištena petrolejska lampa, što si je malo koji poljoprivrednik mogao priuštiti. Zato je većina farmi bila neosvijetljena, a njihovi stanovnici su morali sjediti u mraku. Veliki problem je bio i nedostatak pristupa tekućoj vodi. Neke farme su imale bunar, ali izvlačenje vode iz njega predstavljalo je prijetnju zdravlju i životu. Voda često nije bila za piće. Mnoge farme nisu imale bunare, pa su njihovi mještani morali donositi vodu iz susjednih sela, uglavnom žene.

Glad je bila najveći problem seoskih porodica. Meso, kao luksuzni proizvod, služilo se samo za praznike. Ishrana obitelji farme uglavnom se sastojala od krumpira, kupusa i suhog kruha. Ponekad se juha pojavila na stolu. Najčešće je nedostajalo hrane u na proljeće, kada su zalihe za zimu ponestajale, a još nije bilo novih usjeva.

Izuzetno teški uvjeti života, glad, nedostatak pristupa tekućoj vodi uzrokovali su da poljoprivrednici često budu pogođeni bolestima. Najviše smrti bilo je u 1930-ima. Najviše je bilo  tuberkuloze i te  trbušnih ospica. Zbog siromaštva seljaka, bilo je nemoguće priuštiti liječničku pomoć, čak i kod teških bolesti ili nesreća.

Siromaštvo se odrazilo i u načinu oblačenja. Često je jedna obitelj imala jedan par cipela. Cipele su uglavnom bili u vlasništvu muškaraca, a žene i djeca su morali hodati bosi. Dječaci nisu imali novca za cipele, pogotovo za djecu. Ako ste kupili cipele, nekoliko brojeva su veće. U siromašnim obiteljima djeca su imala jedan komplet odjeće, često nisu imala pravu odjeću za zimu.

Izvor: Staro selo u slikama,Beata Margol

Selo hr

Autor objave je uredništvo portal Selo.hr. NAPOMENA: Sadržaj portala u velikoj mjeri temelji se na dostavljenim informacijama i fotografijama čitatelja portala Selo.hr. Ukoliko imate više informacija i smatrate da je potrebno korigirati gore navedenu objavu, molimo Vas u cilju što točnijeg informranja javnosti da nam se javite na info@selo.hr sa dokazima koji potkrepljuju Važu izjavu.

Related posts

Uskrsni običaji Lađevca

Selo hr

Babina Bilka

Selo hr

17. Međunarodni festival folklora

Selo hr