Marija Bistrica ponovno je bila mjesto susreta tradicije, vjere i ljubavi prema konjima. U nedjelju, 23. kolovoza, održano je 24. Međunarodno vozočašće konjskih zaprega, kočija i jahača, manifestacija koja je tijekom godina izrasla u jedan od prepoznatljivijih događaja ove vrste u Hrvatskoj. Ovogodišnje vozočašće okupilo je 74 zaprege te 120 jahača i jahačica, koji su u Mariju Bistricu pristigli iz različitih dijelova Hrvatske, a sudjelovalo je i nekoliko zaprega iz Slovenije.
Okupljanje sudionika započelo je u jutarnjim satima kod željezničkog kolodvora u Zlatar Bistrici. Odatle je velika kolona konja, zaprega i kočija krenula prema Mariji Bistrici, stvarajući prizor koji je na trenutak vratio vrijeme u dane kada su upravo konji i zaprege bili nezaobilazan dio svakodnevnoga života hrvatskoga sela. Na ulasku u središte Marije Bistrice povorku su predvodile zlatarbistričke mažoretkinje i Limena glazba KUD-a „Lovro Ježek“ Marija Bistrica. Za njima su pristizali jahači i jahačice iz brojnih klubova, a zatim i zaprege – od jednostavnijih tradicijskih kola do uređenih kočija koje su svojim izgledom privlačile posebnu pozornost brojnih okupljenih posjetitelja i hodočasnika.
Posebnost ove manifestacije upravo je u tome što ona nije samo smotra konja i zaprega. Vozočašće je prije svega hodočašće. Konji, kočije i njihovi vlasnici ovdje postaju dijelom mnogo šire priče koja povezuje hrvatsku ruralnu baštinu i vjeru. Po dolasku u Mariju Bistricu sudionici su primili blagoslov, nakon čega je u Crkvi na otvorenom blaženog Alojzija Stepinca slavljena sveta misa koju je predvodio vlč. Jurica Klanfar, župni vikar u Lučkom i Brezovici.
Među sudionicima ovogodišnjeg vozočašća bili su i krapinsko-zagorski župan Željko Kolar, saborska zastupnica i načelnica Lobora Ljubica Jembrih, načelnik Marije Bistrice Josip Milički, načelnik Zlatar Bistrice Dražen Mikulec te državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede Zdravko Tušek. Glavni organizator Mirko Majsec dio je gostiju u Mariju Bistricu dovezao upravo kočijom.
Dolazak velikog broja konja i zaprega kroz središte Marije Bistrice već je postao događaj koji privlači i brojne posjetitelje koji nisu sami sudionici vozočašća. Mnogi hodočasnici svoj dolazak u Hrvatsko nacionalno svetište Majke Božje Bistričke upravo nastoje povezati s danom održavanja ove manifestacije.
I nije teško razumjeti zašto.
Zvuk konjskih kopita, uređene zaprege, jahači, tradicionalni detalji i velika kolona koja prolazi kroz mjesto stvaraju prizor kakav se danas rijetko može vidjeti. U vremenu u kojem su konji gotovo potpuno nestali iz svakodnevnog života hrvatskog sela, ovakvi događaji podsjećaju na njihovu nekadašnju važnost. Konj je generacijama bio mnogo više od radne životinje. Bio je pomoć na zemlji, prijevozno sredstvo, dio obiteljskog gospodarstva, ali i simbol ponosa domaćina. Zaprega se pripremala i uređivala, o konjima se vodila posebna briga, a znanje o njima prenosilo se s generacije na generaciju.
Upravo zato današnja okupljanja konjogojaca, jahača i vlasnika zaprega imaju vrijednost koja nadilazi samu manifestaciju. Ona čuvaju dio ruralnog načina života koji bi bez ljudi spremnih uložiti vrijeme, trud i znatna sredstva vrlo lako mogao ostati samo na starim fotografijama.
Ovogodišnje izdanje bilo je već 24. po redu, a organizatori ističu kako vozočašće već gotovo četvrt stoljeća povezuje tradiciju, vjeru i ljubav prema konjima. Službeni program ove je godine, nakon dolaska u Mariju Bistricu i mise, nastavljen sajmom i druženjem sudionika kod Kalvarije. Broj od 74 zaprege i 120 jahača dovoljno govori koliko je interes za ovu tradiciju i dalje snažan. No vrijednost vozočašća možda se najbolje ne mjeri brojkama. Ona se vidi u svakom vlasniku koji svoga konja priprema za put, u svakoj uređenoj zaprezi, u obiteljima koje zajedno sudjeluju i u mladim jahačima koji nastavljaju ono što su radile generacije prije njih.
Kada velika kolona konja i zaprega stigne pred svetište Majke Božje Bistričke, na jednom se mjestu susreću prošlost i sadašnjost hrvatskoga sela. I upravo zbog toga Vozočašće u Mariju Bistricu ostaje mnogo više od atraktivne povorke – ono je živi podsjetnik da tradicija traje upravo onoliko dugo koliko postoje ljudi spremni čuvati je i prenositi dalje.
