Postoje okusi koji se ne zaboravljaju. Okusi koji nas vraćaju u djetinjstvo, u bakinu kuhinju, među drvene posude, stare stolove i mirise svježe pripremljenih domaćih jela. Upravo takvu priču o tradiciji, običajima i kulinarskoj baštini donijela je manifestacija „Bakina pogača”, održana 23. listopada u Osijeku.
U vremenu kada se svakodnevni život sve više ubrzava, a tradicionalne recepte često zamjenjuju gotovi proizvodi, ovakve manifestacije podsjećaju nas na vrijednost onoga što su nam ostavili naši preci. Nije ovdje riječ samo o hrani, nego o načinu života, običajima i znanju koje se stoljećima prenosilo s koljena na koljeno.
Naše bake nisu imale suvremene kuhinjske uređaje, električne miješalice ni digitalne vage. Imale su iskustvo, vrijedne ruke i osjećaj za pravu mjeru. Brašno se odmjeravalo od oka, tijesto mijesilo rukama, a recepti se nisu zapisivali u kuharice. Čuvali su se u pamćenju i prenosili s majke na kćer, s bake na unuku. Posebno mjesto u tim starim kuhinjama zauzimalo je drveno posuđe. Drvena korita i naćve u kojima se mijesilo tijesto, drvene žlice, kuhače i različite posude bile su nezaobilazan dio svakodnevice slavonskih domaćinstava. Svaki je predmet imao svoju namjenu, a mnogi su se brižno čuvali i koristili desetljećima.
Upravo zato očuvanje tradicijskih recepata ne znači samo poznavanje sastojaka i načina pripreme. Jednako je važno sačuvati stare postupke, pribor i običaje koji su pratili pripremanje hrane. Jer postoji razlika između pogače pripremljene prema starom receptu u suvremenoj kuhinji i one čije se tijesto mijesi u drvenim naćvama, onako kako su to činile generacije naših baka. Bakina pogača mnogo je više od običnog jela. Ona je simbol doma, obitelji i zajedništva. Nekada se oko stola okupljala cijela obitelj, a miris svježe pečenog tijesta bio je jedan od najljepših znakova topline doma. Hrana se pripremala s pažnjom, bez žurbe, od namirnica koje su uglavnom dolazile s vlastitih polja, iz vrtova i domaćinstava.
Manifestacija „Bakina pogača” u Osijeku upravo nas podsjeća na važnost očuvanja takve baštine. Kroz predstavljanje tradicijske gastronomije oživljavaju se uspomene na nekadašnji život Slavonije, ali se istodobno mlađim generacijama pruža prilika da upoznaju običaje koje možda više nemaju priliku vidjeti u vlastitim domovima. Veliku vrijednost ovakvih okupljanja predstavlja i zajedništvo ljudi koji s ljubavlju čuvaju naslijeđenu tradiciju. Svaki stari recept, svaka drvena posuda i svaki običaj dio su naše kulturne baštine. Ako ih ne budemo njegovali i prenosili mlađima, s vremenom će ostati samo sjećanja. Zato ovakve manifestacije zaslužuju posebnu pozornost. One nisu samo prilika za kušanje domaćih specijaliteta, nego i živa poveznica između prošlosti i sadašnjosti. Podsjećaju nas da se bogatstvo jednog kraja ne mjeri samo njegovim građevinama i spomenicima, nego i običajima, vještinama, mirisima i okusima koje su generacije brižno čuvale.
A na kraju ostaje jedno zanimljivo pitanje. Daje li drveno posuđe u kojem su naše bake mijesile tijesto i pripremale hranu doista neki poseban okus?
Ne znamo. Možda je razlika u načinu pripreme, možda u sastojcima, a možda nam se samo čini da je sve bilo mnogo ukusnije. Ipak, nekako vjerujemo da je hrana iz bakine kuhinje imala poseban okus. Možda zato što nas miris svježe pečene pogače, pogled na stare drvene naćve i okus domaćeg tijesta barem na trenutak vraćaju u neka davna vremena. U djetinjstvo, kada smo sjedili pokraj svojih baka, promatrali njihove vrijedne ruke i s nestrpljenjem čekali da nam pruže komadić još tople pogače.
A možda je upravo u tome tajna njezina najljepšeg okusa – u ljubavi, uspomenama i toplini bakina doma koje nikada ne zaboravljamo.
