Srednjovjekovni je Ozalj bio u posjedu triju najmoćnijih hrvatskih feudalnih porodica: Babonića, Frankopana (od 1398.) i Zrinskih (od 1550.g.). Jednu od najznačajnijih građevina u sklopu ozaljskog starog grada, palaču Zrinskih, dao je 1556.g. izgraditi slavni sigetski junak Nikola Šubić Zrinski.U 17. stoljeću doživljava svoje najsjajnije povijesno razdoblje, postavši neslužbenom hrvatskom prijestolnicom; u njemu stoluje ban Petar Zrinski. Tragičnim smaknućem pobunjenika protiv bečkog apsolutizma, bana Petra Zrinskog i grofa Frana Krste Frankopana u Bečkom Novom Mjestu 1671. godine, započinje mračno razdoblje u kojem je grad opustošen i opljačkan.
U 18. stoljeću grof Rajmund Perlas temeljito ga preuređuje, a sljedeći će vlasnik, grof Theodor Batthyány nadozidati drugi kat i do tada pretežito gotičkom gradu dati današnji, barokni izgled. Potom je do 1928. godine grad u posjedu obitelji Thurn und Taxis, od kojih je posljednji vlasnik, knez Albert darovnicom predao stari grad Družbi braće hrvatskog zmaja.
Spomenička vrijednost
Prema svojoj vrijednosti grad pripada prvoj spomeničkoj kategoriji, a u njemu je smješten i Zavičajni muzej koji posjeduje vrijednu arheološku, kulturno-povijesnu, sakralnu ietnografsku (etnopark) zbirku. Od ostalih građevina ističu se barokna župna crkva Sv. Vida (spominje se 1349.) i “kamena palača” stare hidroelektrane iz 1908. godine.
Okolica
Uz Ozalj, kao veoma staro naselje spominje se selo Trg, nekoć planski građeno srednjovjekovno naselje, zatim Vivodina, dvorci i kurije u Jaškovu, Zorkovcu, Grdunu,Hrašću, Vrhovcu (Plepelić – dvor), Trešćerovcu i Gornjem Pokuplju, a u povijesti ovoga kraja značajnu kulturnu i gospodarsku ulogu imao je i pavlinski samostan na Sveticama.
Izvor: grad Ozalj
