U srcu Baranje, pod krošnjama perivoja dvorca Eugena Savojskog, Bilje je i ove godine živjelo svoje najljepše dane. U mjesecu kad se žito povija, a svaka kuća udiše miris lipa, ovo pitomo mjesto ponovno je postalo raskrižje tradicija, običaja i narodnih pjesama. Održani su 25. Međunarodni etno susreti – trodnevna manifestacija u kojoj se slavila duša naroda.
Bilo je to slavlje svega onoga što polako nestaje iz svakodnevice – nošnje iz ormara naših baka, zvuci tamburice, mirisi domaćih kolača i dječji osmijesi s igračkama iz davnina. Na pozornici su se smjenjivali plesovi i pjesme iz raznih krajeva, a publika je svjedočila iskrenoj emociji svakog izvođača. Nije to bila samo priredba – to je bio čin ljubavi prema korijenima.
Na subotnjem velikom koncertu nastupili su:
- Folklorni ansambl Bilje
- HKC Bunjevačko kolo iz Subotice
- KUD Klinča sela
- KUD Gorjanac
- Vokalni sastav Vesele dekle
- SKUD “Braće Banas” iz Josipovca Punitovačkog
- Zavičajna udruga Ličana “Sinac” iz Zagreba
- Tamburaški sastav Hrvatski Sokol
- Dječja folklorna skupina DV Grlica iz Bilja
- Tamburaški sastav Bosutski Bećari
Tijekom manifestacije, glazbom su večeri zaokružili tamburaši Quercus i pjevačica Cecilija Rudić, a najmlađe su razveselile radionice, predstave i šetnje s ponijima.
Nama koji prenosimo vijest ostaje isti stari problem – kako u tridesetak fotografija prenijeti svu ljepotu tih ljudi, njihove nošnje, pjesme, koreografije, izvezene detalje i umijeće koje se ne uči iz knjiga, nego iz srca. KUD-ovi ne dolaze pokazati – oni dolaze prenijeti.
Bilje ovih dana nije bilo samo domaćin – bilo je živi podsjetnik na to tko smo i kamo pripadamo. Ova manifestacija nije samo program – to je zrnce identiteta koje prenosi smisao predaka na djecu, pjesmu na šapat, ples na korake koji neće utihnuti.
U svijetu koji zaboravlja, Bilje pamti. I pjeva. I čuva.
Foto: Zdenko Đurček
Članak je objavljen uz potporu Agencije za elektroničke medije kroz Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
