Ove godine obilježava se velika obljetnica hrvatske povijesti – 1100 godina od trenutka kada se Tomislav prvi put spominje kao kralj Hrvata (925. – 2025.). Taj povijesni trenutak označio je rođenje hrvatske kraljevine i učvrstio položaj Hrvatske na europskoj političkoj karti ranog srednjeg vijeka.
Kralj Tomislav zauzima posebno mjesto u hrvatskoj povijesti kao prvi vladar koji je nosio titulu kralja. Njegova vladavina u 10. stoljeću označila je važno razdoblje stvaranja hrvatske srednjovjekovne države. Iako su podaci o njegovu životu oskudni, povijesni izvori potvrđuju njegovu ključnu ulogu u političkom, crkvenom i vojnom oblikovanju tadašnje Hrvatske.
Točno podrijetlo i datum rođenja Tomislava nisu poznati. Povijest ga prvi put bilježi početkom 10. stoljeća kao kneza Hrvatske, a pretpostavlja se da je naslijedio kneza Muncimira. Pripadao je dinastiji Trpimirovića, koja je vladala Hrvatskom u tom razdoblju. Ne postoje sačuvani zapisi o njegovu djetinjstvu, odgoju ili mladosti.
Tomislav se oko 925. godine u pismima pape Ivana X. prvi put naziva “rex” (kralj). Smatra se da je kraljevsku titulu dobio uz podršku pape, kao priznanje za svoju vjernost Katoličkoj Crkvi i zaštitu od prijetnji s Istoka, posebice od bugarskog cara Simeona. Mjesto i datum krunidbe nisu pouzdano utvrđeni, no neki povjesničari pretpostavljaju da se svečanost dogodila u Duvnu (današnjem Tomislavgradu).
Tomislav je ujedinio dalmatinske i panonske Hrvate, čime je nastala snažna kraljevina Hrvatska, koja se prostirala od Drave do Jadranskog mora, te od Istre do rijeke Bosne.
Izvor “De administrando imperio” bizantskog cara Konstantina VII. navodi da je Tomislav raspolagao golemom vojnom snagom – 100.000 pješaka, 60.000 konjanika i 80 brodova. Iako su brojke vjerojatno preuveličane, govore o njegovoj važnosti i vojnoj moći. Uspješno je odbio napade Bugarskog Carstva i sklopio savez s Bizantom, štiteći hrvatske i dalmatinske zemlje.
Tomislav je bio blizak Katoličkoj Crkvi. Papa Ivan X. ga je u pismima hvalio zbog zaštite crkve i poticanja jedinstva. Godine 925. organiziran je crkveni sabor u Splitu, pod njegovim pokroviteljstvom. Tada se odlučivalo o crkvenoj organizaciji i jeziku bogoslužja, pri čemu je latinski jezik dobio prednost pred slavenskim. Time je Tomislav osigurao blisku povezanost hrvatskog kraljevstva s Rimom, što mu je osnažilo politički položaj.
Točno sjedište kralja Tomislava nije poznato jer ne postoje pisani dokumenti o njegovu dvoru. Pretpostavlja se da je upravljao iz Dalmacije, iz strateških središta poput Nina, Klisa, Solina ili Knina, no to nije potvrđeno.
Ne postoje pouzdani povijesni podaci o Tomislavovoj supruzi ili djeci. Imena kraljice i nasljednika nisu sačuvana u pisanim izvorima. Nakon njegove smrti oko 928. godine, vlast preuzima Trpimir II., za kojeg se ne zna s pouzdanošću je li bio njegov sin ili rođak.
Kralj Tomislav vjerojatno je umro oko 928. godine. O njegovoj smrti ne postoje zapisi, niti je poznato gdje je pokopan. Nakon njegove smrti dolazi do slabljenja središnje vlasti, ali Tomislavovo ime ostaje simbolom hrvatske državnosti i narodnog jedinstva.
Danas ga se slavi kao osnivača hrvatske kraljevine, a njegovo ime nose brojni trgovi, ulice i spomenici diljem Hrvatske, uključujući i Glavni kolodvor u Zagrebu – Trg kralja Tomislava.
