Tijekom rata između Austro-Ugarske i Italije uz pomoć tovarnih životinja vojnici su za vojne potrebe prenosili zalihe oružja, hrane i razne potrepštine što je iziskivalo gradnju puteva, tunela i skloništa opskrbnih ruta.
Skloništa su nastajala na neobičnim uglavnom skrovitim mjestima, no zasigurno jedno od najneobičnijih skloništa je sklonište ugrađeno u okomitu stijenu u masivu Monte Cristallo u prirodnom parku Dolomiti Ampezzo.
Kako je sklonište izgrađeno i zašto na tako nedostupnom mjestu sa sigurnošću se ne zna, no smatra se da su ga izgradili talijanski vojnici tijekom Prvog svjetskog rata u vrijeme kada su vojnici bili u strašnim zimskim uvjetima tijekom „Bijelog rata“ nazvan po tadašnjem zimskom godišnjem dobu.
Sklonište se nalazi na 2760 metara nadmorske visine, a može mu se pristupiti samo prelaženjem izazovnih stjenovitih grebena. Ako biste se i uspjeli popeti do sklonište, zgrada je toliko stara da bi svakog trenutka mogla pasti. Sagrađena je unutar masiva, zidovi su od opeke, a sa vanjske strane nalaze se četiri drvena prozora. Ima kosi krov i kapke na prozorima.
Sama pomisao na osobe koje u su na tako teško dostupnom mjestu izgradile sklonište u vrijeme kada se gradilo bez moderne tehnologije izaziva divljenje, a ono je još i veće kada uzmemo u obzir da se održalo do današnjih dana.
