Vinkovačke jeseni događaj su takvog opsega, s toliko sudionika, programa i detalja, da ih je gotovo nemoguće obuhvatiti u jednom ili dva članka. Upravo zato o ovoj manifestaciji pišemo u više navrata, nastojeći svakom dijelu programa posvetiti prostor koji zaslužuje. Na taj način želimo odati dužno poštovanje svim sudionicima koji su u pripreme uložili mnogo vremena, rada i ljubavi prema tradiciji, ali i fotografima koji svojim angažmanom bilježe trenutke, detalje i atmosferu koja bi bez njih ostala samo u sjećanju prisutnih.
Jedan od tih prizora koji svakako zaslužuje posebnu priču jesu svatovske zaprege. Konji, pjesma, tradicijsko ruho i svečano ukrašene zaprege ponovno su ulicama Vinkovaca donijeli slike koje su nekada bile sastavni dio života slavonskoga sela. U okviru 61. Vinkovačkih jeseni, mimohod skupina te revija konjskih zaprega i konjanika privukli su veliku pozornost posjetitelja, a upravo su svatovske zaprege pokazale koliko se pažnje, znanja i ljubavi prema tradiciji može utkati u jedan prolazak ulicama grada.
Na zapregama su se mogli vidjeti zelenilo, kukuruzovina, klasovi, ručno izrađeni ukrasi, vezene tkanine, tradicijski prekrivači i brojni drugi detalji koji podsjećaju na nekadašnji život slavonskog sela. Uz njih su se vozili sudionici odjeveni u svečano tradicijsko ruho, a posebnu pažnju privlačili su bogato uređene frizure, marame, nakit i ukrasi.
Svaka je zaprega bila priča za sebe.
Na jednima je dominiralo zelenilo i kukuruz, na drugima bijelo platno, vez i ručni rad, dok su pojedine bile uređene tako da što vjernije dočaraju nekadašnje svatove, kada se za takav dan iz kuće iznosilo ono najljepše. Upravo je u tome i posebna vrijednost ovog dijela Vinkovačkih jeseni. Svaka zaprega bila je drukčija, ali su sve zajedno pričale istu priču, priču o vremenu kada su konji i kola bili neizostavan dio života, rada i najvećih obiteljskih svečanosti. Svatovi su nekada bili jedan od najvažnijih događaja u životu sela. Za njih su se pripremali ne samo mladenci i njihove obitelji, nego često i cijelo mjesto. Konji su se posebno uređivali, kola kitila, pripremalo se svečano ruho, a prolazak svatovske povorke selom bio je prizor koji se dugo pamtio.
Takav duh mogao se osjetiti i na vinkovačkim ulicama.
Uz zvuk kopita i škripu drvenih kotača prolazile su zaprege pune mladih ljudi u narodnim nošnjama. Neki su publiku pozdravljali podignutim šeširima, drugi pjesmom i osmijehom, dok su brojni posjetitelji uz trasu mimohoda fotografirali prizore koji se danas rijetko mogu vidjeti izvan velikih tradicijskih manifestacija. Posebnu draž davala je upravo različitost. Na jednim kolima isticala se jednostavnost drva i zelenila, na drugima bogato ukrašene tkanine i vez, dok su kukuruzovina, klasje i drugi plodovi zemlje podsjećali koliko je život slavonskog čovjeka oduvijek bio povezan s poljem i prirodom.
Iza svega toga stoji mnogo rada.
Konje treba pripremiti, opremu urediti, kola ukrasiti, tradicijsko ruho složiti, a svaki detalj uskladiti kako bi završna slika izgledala upravo onako kako su je sudionici zamislili. Zato revija zaprega nije samo atraktivan dodatak velikom mimohodu. Ona pokazuje koliko je još uvijek snažna želja da se sačuvaju običaji i prenesu generacijama koje takve prizore više ne mogu vidjeti u svakodnevnom životu.
Među brojnim svatovskim zapregama izdvojene su i one nagrađene.
- mjesto – zaprega broj 3, Dragan Žigić
2. mjesto – zaprega broj 21, Mateo Glavačević
3. mjesto – zaprega broj 6, Ilija Blažević
No, vrijednost ovog dijela Vinkovačkih jeseni teško je svesti samo na poredak. Svaka je zaprega donijela nešto svoje, drukčiji ukras, drukčiju nošnju, drukčiji detalj i još jedan mali dio velike priče o slavonskoj tradiciji. Svatovske zaprege zato nisu samo ukras mimohoda. One su podsjetnik na vrijeme kada se život odvijao sporije, kada se zvuk konjskih kopita čuo svakodnevno, a svatovska povorka kroz selo bila događaj koji se gledao s prozora, iz dvorišta i uz cestu.
Na ovakvim događanjima takve slike ponovno ožive, barem na jedan dan, a kroz njih tradicija živi i priča o nama.
Foto: Zdenko Đurček
