Krajem rujna, kada berba polako ulazi u završnicu, a mlado vino dobiva svoj prepoznatljiv okus, Vrgorac se već tradicionalno vraća jednoj staroj priči. Priči o bikli, jednostavnom napitku od mladog vina i kozjeg mlijeka, koji je nekada bio dio svakodnevice težaka i pastira, a danas je jedan od simbola ovoga kraja. Već 26. godinu upravo toj tradiciji posvećena je Biklijada, manifestacija koja ne čuva samo okus nekadašnjih vremena nego i način života koji je iz godine u godinu sve udaljeniji od današnjice.
Nekada se živjelo skromnije, ali su se ljudi oslanjali na ono što su imali oko sebe. Radilo se u vinogradima, poljima, šumama i na pašnjacima, a dani su često bili dugi i fizički zahtjevni. U takvim je okolnostima nastajala i bikla. Težaci bi ponijeli malo mladog vina, a kozje mlijeko bilo je dostupno uz stada koja su se čuvala po brdima i padinama. Miješanjem vina i mlijeka dobivao se napitak koji je služio kao okrjepa nakon napornog rada. Danas je koza na vrgorskom području mnogo manje nego nekada. Prije pedesetak godina u Zabiokovlju ih je bilo između četiri i pet tisuća, dok se danas njihov broj sveo na tek stotinjak i nešto više. Upravo zbog toga Biklijada ima posebno značenje. Ne govori samo o jednom piću, nego o cijelom jednom vremenu.
Ovogodišnja 26. Biklijada ponovno je okupila brojne Vrgorčane i njihove goste. Na Korzu se kuhalo, peklo, nudilo i kušalo, a mirisi domaće hrane širili su se cijelim središtem grada. Kuhari i učenici Srednje škole Tina Ujevića pripremili su tripice te teleću jetrica na kiselo s purom, dok su vrgorski planinari ponudili domaće slastice. Ekipa Lešade iz Podgore prvi se put predstavila rižotom od plodova mora, a na stolovima su se našli i soparnik, fritule, palačinke, domaći kolači, sirevi i lovački gulaš iz Dusine. Sve je to činilo upravo ono što ovakvu manifestaciju čini živom. Nije riječ samo o predstavljanju hrane, nego o zajedničkom okupljanju, razgovoru, kušanju i druženju.
Bikla je ipak bila u središtu svega
Koliko god ponuda bila raznolika, glavna priča i dalje je bila bikla. Pripremala se na više mjesta, uz sudjelovanje vrgorskih udruga, škole i vinarije, a jedan od ljudi koji taj običaj dobro poznaje je Nediljko Pavlinović Ćurak iz Velikog Godinja, čovjek koji zna pravi omjer mladog vina i kozjeg mlijeka. Bikla se nekada pila i u drugim dijelovima Dalmacije, no upravo se na vrgorskom području običaj najdulje sačuvao. Priča o samoj Biklijadi počela je prije više od četvrt stoljeća, kada se tražila autentična priča kojom bi se Vrgorac mogao predstaviti. Tadašnja direktorica Turističke zajednice Kornelija Bajalo upravo je u bikli prepoznala običaj koji je snažno povezan s ovim krajem. Manifestacija je od tada rasla, ali njezina osnovna ideja ostala je ista, sačuvati ono što je autentično.
Biklijada nije bila samo gastro manifestacija. Bogat sajamski dio okupio je domaće proizvođače, obrtnike i kreativce, pa su se na štandovima mogli pronaći kozji sirevi, tradicionalni proizvodi, rukotvorine, nakit i torbice. Posebno su se predstavili i učenici Učeničke zadruge Bušin. U Domu svete Katarine bili su izloženi radovi lokalnih umjetnika i kreativaca, od slika do minijatura i rukotvorina. Takvi dijelovi programa možda nisu najglasniji, ali su upravo oni važni za očuvanje lokalne priče. Tradicija se ne čuva samo pjesmom i jelom nego i rukama ljudi koji stvaraju.
Kako bi sve bilo zaokruženo, nije nedostajalo ni pjesme, plesa i glazbe. Nastupili su KUD „Dusina“, Udruga za očuvanje baštine Cetinskog kraja iz Sinja, Udruga „Linđo“ Ošlje Stupa, Gradski puhački orkestar „Ljudevit Bačić“ Vrgorac te Mandolinski orkestar KUD a Metković. Publika je mogla čuti različite zvukove i vidjeti različite dijelove tradicijske baštine, a večer su upotpunili Vedran Vegar i Grupa Vigor s Mariom Rothom. Iako je večer bila svježija, Korzo je ostao pun ljudi.
Turistička zajednica grada Vrgorca zajedno s Društvom prijatelja vrgorske starine radi i na zaštiti bikle i običaja biklenja. To je možda i najvažniji dio cijele priče. Jer manifestacije prolaze, programi se mijenjaju, izvođači dolaze i odlaze, ali ako običaj ostane živ, onda ostaje i dio identiteta kraja. Biklijada zato nije samo još jedno okupljanje. Ona podsjeća na vrijeme u kojem su loza i koza bile dio svakodnevice, na težak rad, jednostavnu hranu, pjesmu i druženje.
I dok se u Vrgorcu ponovno miješaju mlado vino i kozje mlijeko, ta priča i dalje živi. U čast lozi i kozi.
Foto: TZ grada Vrgorca
