Dok su ulice Đakova odzvanjale tamburama i pjesmom, a odrasli ponosno nosili narodna ruha pred tisućama posjetitelja, jedna tiša, ali podjednako vrijedna izložba cvjetala je u Ulici Ivana Pavla II – ondje su djeca iscrtala vlastitu priču o tradiciji.
Riječ je o izložbi dječjih crteža na temu folklora, postavljenoj kao dio popratnog programa 59. Đakovačkih vezova. Zidovi su bili preplavljeni likovima folkloraša u narodnim nošnjama, od slavonskih do dalmatinskih, posavskih, ličkih, podravskih – cijela Hrvatska u bojama, linijama i mašti.
Djeca su slikala ono što su gledala – plesne korake pod vedrim nebom, snaše i momke kako stoje u krugu, kako se smiju, kako ih drugi promatraju. Na nekim crtežima nošnje su precizno razrađene, na drugima razigrane i stilizirane – ali svima je zajedničko ono najvažnije: ljubav prema korijenima.
Bilo je tu djevojčica koje su crtale snaše s maramom na glavi i vezom na rukavima, dječaka koji su uhvatili pokret kola, grupne slike s tamburašima i gajdašima, pa čak i crtice sa same svečane povorke. Mnogi su pokušali uhvatiti trenutak kada folkloraši poziraju – jer su ih baš tada djeca najlakše mogla nacrtati.
Ova izložba nije samo umjetnički prikaz, već i tihi znak da tradicija ima nasljednike. Ona pokazuje kako se kroz dječji crtež prenosi ono što vrijedi čuvati – narodna nošnja, pjesma, zajedništvo i boje koje ne blijede.
I možda je upravo ovaj kutak u Ivana Pavla II bio mjesto gdje se moglo najiskrenije vidjeti što Đakovački vezovi znače – ne samo kroz ono što gledamo, nego i kroz ono što ostaje u očima i srcima djece.
