Voloder je i ove godine u rujnu postao mjesto susreta tradicije, vinogradarstva, pjesme i folklora. 59. Voloderska jesen, održana od 11. do 13. rujna, još je jednom pokazala koliko je ova manifestacija duboko ukorijenjena u život Moslavine i koliko uspješno povezuje običaje vinorodnog kraja s kulturnom baštinom različitih dijelova Hrvatske. Tijekom trodnevnog programa posjetitelji su mogli osjetiti ono po čemu je Voloder desetljećima prepoznatljiv, miris berbe i mošta, zvuk tamburice, šarenilo narodnih nošnji i susret generacija koje na različite načine čuvaju tradiciju svojih predaka.
Voloderska jesen ima dugu povijest. Njezini počeci sežu u 1967. godinu, kada je u Voloderu održana priredba pod nazivom „Berba grožđa“, dok je već godinu poslije manifestacija dobila naziv pod kojim je poznajemo i danas. Kroz desetljeća je iz lokalnog obilježavanja berbe prerasla u jednu od najpoznatijih moslavačkih manifestacija, okupljajući vinogradare, folkloraše, udruge, izlagače i brojne posjetitelje. Iako su vino i berba grožđa ostali njezina prepoznatljiva okosnica, Voloderska jesen odavno je mnogo više od toga. Ona predstavlja način života kraja u kojem su vinogradi, pjesma, narodne nošnje i običaji desetljećima bili dio svakodnevice.
Posebno mjesto i ove je godine pripalo folkloru.
U subotnjem programu nastupili su KUD Stružec iz Stružca, KUD Turanj iz Turnja, KUD Seljačka sloga iz Donje Dubrave, KUD Sveti Stipan iz Opuzena te domaći KUD Moslavec iz Volodera.
Na pozornici su se tako susrele pjesme, plesovi i nošnje različitih hrvatskih krajeva. Svako društvo donijelo je dio tradicije svojega mjesta, a zajednički nastup pokazao je upravo ono što folklorne smotre čini vrijednima – različitost koja na istom mjestu postaje zajednička priča o hrvatskoj kulturnoj baštini. Uz folklorne nastupe, posebnu pozornost privukao je i tradicionalni izbor Najoriginalnije snehe. Ove godine sudjelovalo je devet predstavnica iz Volodera, Rame, Opuzena, Donje Dubrave, Stružca, Osekova, Topolovca, Donje Gračenice i Turnja. Svaka je predstavila blagdansko ruho svojega kraja, a vrijednost prikazanih nošnji nije bila samo u njihovoj ljepoti.
Neke od njih stare su i više od stotinu godina.
Upravo u tome i jest posebnost ovakvog izbora. Ne traži se samo sklad boja, vezova i ukrasa, nego se vrednuju izvornost nošnje, njezina starost, način odijevanja i znanje nositeljice. Tradicijsko ruho nije odjeća koju je dovoljno samo obući. Potrebno je znati kako se svaki njegov dio nosi, što predstavlja i u kojim se prigodama nekada odijevao. Među devet predstavnica za najoriginalnije ruho izabrana je Marijana Džalto iz Rame.
Prva pratilja bila je Mia Jankovečki iz Volodera, dok je mjesto druge pratilje pripalo Dariji Čurčić iz Stružca. Posebno priznanje dodijeljeno je Antei Burdelez iz Opuzena.
Njihov izlazak pred publiku bio je mnogo više od natjecanja. Bio je to prikaz obiteljskog i zavičajnog nasljeđa koje je, unatoč promjenama načina života, uspjelo preživjeti desetljeća.
Iza svakog komada takvoga ruha krije se priča. Netko ga je prije mnogo desetljeća tkao, vezivao i čuvao. Netko ga je nosio na crkvene blagdane, svadbe i druge svečane prilike. Danas, kada se takva odjeća ponovno pojavi pred publikom, zajedno s njom vraća se i djelić vremena u kojem je nastala. Upravo zato Voloderska jesen nije samo manifestacija vina i zabave. Ona je mjesto na kojem tradicija ponovno postaje živa.
Gotovo šest desetljeća nakon svojih početaka Voloder i dalje okuplja ljude oko vrijednosti koje se teško mogu sačuvati samo zapisivanjem i izlaganjem u muzejima. Pjesmu treba zapjevati, kolo zaplesati, vino proizvesti, a staru nošnju ponovno odjenuti. Dok god postoje ljudi spremni to činiti, živjet će i priča Voloderske jeseni, priča o Moslavini, vinogradima, pjesmi i baštini koja se prenosi s generacije na generaciju.
Foto: Ivica Huzjak
