Na današnji dan, 16. listopada 1801. godine, rođen je u Petrovaradinu Josip grof Jelačić Bužimski, ban, vojskovođa i jedna od najvažnijih osoba hrvatske povijesti. Malo je ljudi koji su ostavili tako dubok trag u svijesti svoga naroda. U vremenu previranja i borbe za nacionalni opstanak, Jelačić je postao simbol snage, jedinstva i ponosa – čovjek koji je hrvatskom narodu darovao slobodu, zastavu i pjesmu.
Potekao iz vojničke obitelji, odrastao je u duhu služenja i časti. Služio je u austrijskoj vojsci, gdje se istaknuo hrabrošću i sposobnošću zapovijedanja, no kada je 1848. izbio revolucionarni val diljem Europe, a Hrvatska se našla između bečkog dvora i mađarskih zahtjeva za dominacijom, Jelačić je stao na čelo naroda kao ban koji će povesti zemlju prema slobodi i dostojanstvu. Tijekom svoga banovanja pokrenuo je niz povijesnih odluka: ukinuto je kmetstvo, pojačan je rad Hrvatskog sabora, a narod je po prvi put osjetio da u Zagrebu ima vlast koja govori njegovim jezikom i zastupa njegove interese. No ono što je Jelačića učinilo trajno upisanim u hrvatski identitet nije samo njegova politička i vojna uloga – već simboli koje je narod pod njegovim vodstvom dobio i zavolio.
Godine 1848. Hrvatska je, na prijedlog bana i Sabora, dobila crveno-bijelo-plavu trobojnicu – zastavu koja je spojila boje hrvatskih povijesnih grbova. Crveno i bijelo iz starog grba Hrvatske, plavo iz grba Slavonije, a njihovo ujedinjenje označilo je i ujedinjenje hrvatskih zemalja. Jelačić je zastavu podigao s ponosom, pod njom vodio vojsku i njome označio početak modernog hrvatskog identiteta. Od tada, trobojnica je postala trajni znak hrvatske državnosti i jedinstva.
U isto doba, među vojnicima i pukom širila se pjesma „Horvatska domovina” Antuna Mihanovića, koju je uglazbio Josip Runjanin, časnik u Jelačićevoj vojsci. Pjesma je s vremenom postala nezaobilazna na narodnim i svečanim okupljanjima, a upravo u vrijeme Jelačićeva bana počela se pjevati kao neslužbena himna. Nije bila službeno proglašena, ali je u srcima ljudi već tada postala ono što je i danas – „Lijepa naša domovino”. Zato se s pravom može reći da je ban Josip Jelačić bio čovjek koji je hrvatskom narodu dao njegove simbole – zastavu, himnu i vjeru u vlastitu snagu. Njegovo razumijevanje nacionalnog identiteta bilo je duboko: znao je da narod bez pjesme i zastave ne može postojati. Zastava je bila znak ponosa, a himna odraz duše naroda koji zna tko je i kamo pripada.
Jelačić je preminuo 1859. u svom dvorcu Novi Dvori u Zaprešiću, ali njegovo ime i djelo žive i danas. Njegov kip na središnjem zagrebačkom trgu ne predstavlja samo povijesnu ličnost, nego trajni spomenik hrvatskom ponosu, slobodi i jedinstvu.
Pod zastavom koju je on podigao i uz pjesmu koja se tada rodila, Hrvatska i danas stoji – slobodna, ponosna i svoja.
Slika: Portret bana Josipa Jelačića – Ivan Zasche
Članak je objavljen uz potporu Agencije za elektroničke medije kroz Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
