KUD Običaji

BARE PRŠLJA, POUGARSKI KOSIBAŠA 2016.

Kažu da je bolje da izumre selo nego običaji, dobro je znana poslovica, a u slučaju našeg Pougarja, nema više straha za donja sela, ona su odavno iselila, ali na sreću ne i naši običaji, koje ovi marljivi ljudi, gaje negdje dalje od rodnog zavičaja u njihovom novom selu Daruvarskom Brestovcu i prijateljskoj općini Končanica, kod grada Daruvara u susjednoj R.Hrvatskoj, gdje su se naselili i gdje najveća skupina iseljenih Pougaraca živi. Jučer smo posjetili Bilogorski kraj i uvjerili se, da Pougarci i dalje zajedno rade, druže se i dišu kao jedan. Posebno kada je riječ o smotrama folklora, pougarskom načinu života i običajima, koje dostojanstveno gaje i prezentiraju, gdje god nastupaju, te tako čuvaju svoje starine, tradiciju od zaborava.
Iako relativno mlado HKUD Pougarje, koje je osnovano 21.11.2009. godine od kad uspješno djeluju pod vodstvom skladnog bračnog para Ivke i Slobodana Pejčina iz Zapeća. Treba istaći da ovo KUD-o osim folklora i zabavnih nastupa, među raseljenim pougarcima baštini dvije tradicionalno najpoznatije Manifestacije, osim organiziranja tradicionalne međunarodne Koševine, redovito sazivaju i uspješno održavaju šestu godinu zaredom zimsko pougarsko Silo u općini Končanica.

Baš kao nekad u rodnom Pougarju i ove godine su početkom kolovoza uspješno organizirali po mnogima najzanimljiviju kulturno-sporstsku i među pougarcima najpoznatiju poljoprivrednu manifestacija, pod nazivom “ 7. MEĐUNARODNA KOŠEVINA ” 2016. god.
Po onom što smo vidjeli, ova tradicionalna manifestacija odavno je prevazišla lokalne okvire, te u potpunosti poprimila regionalni karakter. Ne samo po broju posjetitelja i raznovrsnosti programa, već zbog samih učesnika i borbenih natjecatelja kakvi su pougarci oduvijek bili..
Pougarska koševina nije više samo poljoprivredna manifestacija, koju stariji Pougarci pamte kao ljetnu košnju čaire – i podizanje trave, te kupljenje i svlačenje sijena. Podsjetimo da je Koševina nekad u Pougarju započinjala, čim malo u vrimeni iza Sv. Ante, slavljenja patrona naše Župe. Započinjalo se prvo kositi u donjim selima, gdje trava prije izraste i sazrije, pa se radilo sve do Male Gospojine, kada su pougarci privodili poslove kraju, svlačeći sijena i sadivajući stogove- sijena ispred štala i istovremeno započinjali s podizanjem i vršidbom žita i tako privodili kraju tromjesečne težačke radove i spremajući ljetinu.

Iako je tradicionalni način košenja trave u našim krajevima odavno prestao, ljudi u ovim ljetnim danima i na godišnjim odmorima, sve više nalaze načina da se druže i podsjećaju na nekadašnja vremena.
Sjetimo se da je u našem rodnom kraju prije rata, jedan od najzahtjevnijih, ako ne i najtežih poslova, kroz godinu, bila upravo košnja trave, a koju su zbog napora, obavljali isključivo muškarci, dok su kupljenje sijena radile žene i djeca, odnosno kupelice.
Svaka kuća imala je jednog ili više odraslih kosaca, koji su bili potpuno opremljeni, danas bi rekli ful opremom ili najboljom kosom kovanicom, vodirom, belegijama i mazalicom, klepcom – čekićem, babicom i novim šarpeljom ili torbom.

Kako bi se bližio Sv. Anto, tako bi se bližile i pripreme za koševinu, a ona bi se sastojala od klepanja kosa, sazivanja kosaca i kupelica. Malo je koja kuća mogla samostalno obaviti sve poslove oko pripreme sijena, ljudi su bili solidarni i međusobno se uzima li, tako da su po prethodnom dogovoru, planirali i kosili travu, te pomagali jedni drugima cijelo ljeto. Bilo je i onih koji se nisu uzimali, jer su imali ogromne posjede i potrebu za stotinama kosaca, pa su plaćali kosce, a oni koji bi pak vraćali, jedan kosac vrijedio je dvije kupelice.
Osim sazivanja kosaca, potrebno je bilo pripremiti hranu, odnosno jelo i piće da se ne osramotiš pred rođacima i susjedima, najčešće se klalo tele ili pekli janjci, a kosibaša kojeg bi odredio domaćin, dobivao bi kujruk kao predvodnik kosaca. Kosibaša nije mogao biti svatko, obično bi to bio najbolji kosac, koji ima najširi i čišći otkos i naravno uz uvjet da može kosit brzo da se što više pokosi. Svi ostali redali bi se i slijedili njega, na način da drže međusobni razmak za dužinu kosišća, odnosno ispravljali se i oštrili kose jedan za drugim. Ljudi su se organizirali na razne načine, ali su kosci najčešće kosili cijeli dan ili pak prijepodnevne i poslijepodnevne uranke. Kosci bi prije odlaska poklepali kosu i u samu zoru pojavili se na dotičnoj livadi. I tako iz dana u dan bi se lijepo zabavljali, pjevali i šalili jedni na račun drugih.
Žene bi pak pripremale hranu, nosile vodu, nudile rakiju s kojom bi trebalo biti oprezno, da se tko rano ne napije i tako neplanirano prespava u hladovini cijeli dan, umjesto da kosi. Kako je košnja težak posao, na kojem se troši puno snage, domaćini nisu škrtarili, već bi pripremali najbolju hrana, janjetinu, razne čorbe, pite, sir i uštipke. Po završetku dana, domaćin bi pozvao kosce kući na večeru, gdje bi se jelo, pilo i šalilo, a moralo se istovremeno voditi računa da je i sutra novi udarni dan, kada se mora kositi drugome .
Koliko su naši ljudi držali do toga i kakvi su oštri kosci bili, najbolje svjedoči podatak do kojeg smo došli ove godine boraveći na danima kosidbe na Kupresu, kada smo saznali da je naš pougarac Marjan Mijatović, zv Đogića, ponio titulu najboljeg kosibaše na STRELJANICI davne 1964.godine, kojeg je bratić Juro Mijatović, pedeset godina poslije, tako lijepo otpjevao u pjesmi Kakav je to ljuti kosac bio na Kupresu pobjedu odnio.

Ovogodišnja Pougarska Koševina ostat će zapamćena po lijepom vremenu, bogatom kulturno- umjetničkom programu i ugodnom druženju, te velikoj zainteresiranosti žena kosaca za košnju i svakako bučnom navijanju, te gromoglasnoj podršci publike .
Program je tradicionalno započeo Sv.Misom, u mjesnoj kapelici, koja je posvećena svetim Petru i Pavlju, a koju je predvodio i posve nadahnuto pripovjedao mjesni župnik don Patrik Alatić . On je u svojoj kratkoj i posve nadahnutoj propovjedi pozvao okupljene Pougarce na daljnje zajedništvo, te naglasio da je za sve njih vrlo važno to što se okupljaju i međusobno druže u svakom mjestu gdje danas raseljeni žive. Potom je uslijedio kulturno zabavni program i nastupi više folklornih skupina KUD – o,Stružec od Popovače iz lijepe Moslavine, KUD- o, Zavičajna zajednica BH Hrvata iz Tovarnika kod Vukovara, zatim smo vidjeli zanimljiv nastup domaćina HKUD- o, Pougarje iz Daruvarskog Brestovca.
Poslije ručka u 15,00 sati započelo je najiščekivanije natjecanje, gdje s prijavilo sedam momaka, i odmjerili snage na dobro pripremljenim parcelam. Prvo mjesto, a samim time i titulu“ Pougarskog kosibaše za ” 2016. zasluženo je ponio domicilni pougarac Bare Pršlja iz Meline, koji je ove godine bio najbrži i najoštrije pokosio. Treba napomenuti da mu je ovo prva pobjeda, nakon prethodno osvojenog trećeg i prošlogodišnjeg drugog mjesta. Bare se ove godine ogledao i takmičio na drugim koševinama, kao što je Balkana kod Mrkonjić Grada ili poznatoj kupreškoj Streljanici , gdje je kosio i tako predstavljao sve Pougarce. Drugo mjesto ove godine osvojio je organizator i dobri domaćin Slobodan Pejčin iz Zapeća, koji je prošle godine bio treći, dok je treće mjesto zauzeo prošlogodišnji pobjednik Mato Alandžak iz Mijatovića.
U zanimljivoj i posve borbenoj konkurenciji ženske košnje, pobijedila je do sada ne prikosnovena Ivka Alandžak, ispred obećavajuće Ljiljane Alandžak, dok je treća bila gos.Anica Herceg iz prijateljskog Stružeca kod Popovače.
U popodnevnim satima i kada je malo zahladilo, na sportskim terenima započela su natjecanja i u drugim tradicijskim sportovima: bacanje kamena s ramena, gdje je svima odbacio još jedan meljanac Miroslav Davidović, drugi je bio Ivan Mladić s Milaševaca, kao i treći Dragutin Jurišić.
Potom je uslijedio skok u dalj, gdje je najdalje skočio mladi milaševčanac Pejo Jurišić, drugi je bio sposobni Miroslav Davidović iz Meline,a treći Rajko Idžanović iz Brnjića. Potezanje konopca ove godine je izostalo, zbog nezainteresiranosti ekipa za ovu najatraktivniju mušku disciplinu, a onda je slijedilo nošenja jajeta u žlici u kojoj su djeca došla na svoje i do potpunog triumfa . Prava mjesto osvojila je Viktorija Dumančić, druga je bila Tina Horvatić i treći Tibor Dumančić svi iz gostujuće ekipe Stružec iz Popovače.
Kao i svake godine do sada posjećenost na ovoj već tradicionalnoj i jednoj u nizu Pougarskih manifestacija, bila zadovoljavajuća. Brojni gledatelji među kojima smo susreli mnogobrojne Pougarce naseljene trenutno u Bilogodrskom kraju, imali su samo riječi hvale za organizaciju i priliku uživati u tradicijskim sportskim vještinama, kojima su se njihovi preci bavili, a mnoge starije gledatelje, kao i samog mene ova manifestaciji bar je na trenutak vratila u mlade dane i rodno Pougarje.
Tako vraćanje tradiciji bar na jedan dan, moto je Brestovačke poljoprivredno – sportske i kulturne manifestacije „Pougarska koševina“ 2016, koja je ove godine održana 7. kolovoza 2016. godine, po sedmi put.
Slobodno možemo kazati uz velike napore svih članova HKUD-a Pougarje iz Daruvarskog Brestovca i uz pomoć članova Udruge bilogorskog ovčara „Pramenka“. Uz puno entuzijazma i uz malo inata Pougaraca, skupili su se pougarci iz više evropskih i susjednih zemalja BiH, Slovenije i R.Hrvatske da ponovo odmjere snage, ali ovoga puta na nekim drugim i daljim poljima od rodnog zavičaja.

Podsjetimo da se ova Manifestacija počela održavati 2010. godine, prvo kao prezentacija naših starih običaja, a HKUD Pougarje osnovano je godinu dana prije, točnije 21. studenog 2009., od kada su se bračni par Pejčin i prihvatili prve organizacije,a već sljedeće godine bilo je puno ljudi i nekoliko kulturno-umjetničkih društava.
I ove godine nastupilo je više KUD-ova koji su dali svoje predstavnike i za tradicijska natjecanja, a okupilo se više od 1000 posjetitelja ili 1/4 svih Pougaraca.
Prema riječima glavnog „krivca“ za dobru organizaciju ove manifestacije u malom mjestu Daruvarskom Brestovcu, pored Daruvara, gospođe Ivke Pejčin, majke petero djece i predsjednice KUD i članice Udruge „Pramenka“, za očekivati je da će sljedeća „ Pougarska Koševina“ biti još bogatija sadržajima. Ove godine u planu je bila i izložba ovaca te natjecanje u šišanju ovaca, no sljedeće godine potrebno je započeti s pripremama puno ranije. Osim toga u planu je i izložba sireva. Jedan od razloga je i nedostatak sredstava, s obzirom da je manifestaciju prije pomogao i grad Daruvar te Bjelovarsko-bilogorska županija, što je ove godine izostalo, osim općine Končanica, na čelu s načelnikom Zlatkom Bokulićem, koji je otvorio manifestaciju i nas pougarce prati u stopu, a mi bome uzvraćamo, tako što ga redovito podržavamo na izborima.
No, što je situacija teža, kao organizatori imamo više volje da nastavimo sa čuvanjem tradicijskih vrijednosti kaže Slobodan Pejčin, koji sa suprugom Ivkom ima veliku obitelj . Teška vremena će proći, no nedopustivo je zaboraviti svoju kulturu, tradiciju i naše stare pougarske običaje. A kako je bilo, najbolje je da pogledate fotogaleriju, za što preporučam strpljivost.

za portal Selo.hr >>>> HKUD Pougarje

Selo hr

Autor objave je uredništvo portal Selo.hr. NAPOMENA: Sadržaj portala u velikoj mjeri temelji se na dostavljenim informacijama i fotografijama čitatelja portala Selo.hr. Ukoliko imate više informacija i smatrate da je potrebno korigirati gore navedenu objavu, molimo Vas u cilju što točnijeg informranja javnosti da nam se javite na info@selo.hr sa dokazima koji potkrepljuju Važu izjavu.

Related posts

Buše ili Bušari

Selo hr

„Na Neretvu misečina pala“ 39. Smotra folklora jadranske Hrvatske u Metkoviću

Selo hr

Koledvari – Čestitari

Selo hr