Vrijeme poklada u mađarskom mjestu Mohaču određeno je prema prvom punom mjesecu nakon proljetnog solsticija. Maske temeljene na legendi i bijegu od Turaka u zabačeni, nenaseljeni dio maskirani u strašne maske, koristeći sprave za buku vlastite izrade, bili su tako strašni da im se nitko nije usudio približiti. I tu su ostali do oslobođenja Mohača od turske vlasti 1687.godine.
Odjeveni u kratke bunde s krznom naopako, hlače napunjene slamom, preko kojih su se navlačile šarene čarape, a nogama čizme. Za pojas su koristili konop za stoku na koji su vješali zvona za stoku i razne predmete. Maska sa kapuljačom od ovčje kože izrezbarena od drveta vrbe i tradicionalno oslikana životinjskom krvlju. Maškare idu od kuće od kuće kako bi poželjeli svako dobro domaćinu, otjerali zloduse, a za nagradu od domaćina primili hranu i piće.
Stari običaji kako i u većini danas su komercijalizirani u turističke svrhe u obliku povorke i karnevala koji završava na glavnom trgu spaljivanjem lijesa koji simbolizira zimu, a plesom oko vatre ispraćaju hladnoću i dočekuju proljeće.
