Na Vinkovačkim jesenima teško je uhvatiti sve što srce poželi ponijeti sa sobom. I da imamo galeriju od tisuću fotografija, opet bismo uhvatili tek djelić – ne bi stalo pola osmijeha djece u povorkama, ne bi se do kraja vidjele šare na rukavima i vezovi na maramama, ni sve one nijanse u očima ljudi koji s ponosom koračaju Vinkovcima.
Svaka fotografija bila bi tek podsjetnik, ali nikada potpuna slika. Ono što se može osjetiti jest ljubav – ona prema svom kraju, prema tradiciji koju su baštinili od svojih djedova i baka, i prema ljudima koji je danas ponosno njeguju. Svaka nošnja, svaka oglavlja, svaki šlingani rubac priča priču o svome mjestu i obitelji, i zato je svaka lijepa na svoj način, jedinstvena i neponovljiva.
Vinkovačke jeseni nisu samo manifestacija, one su susret generacija, pjesme i plesa, koraka i pogleda. One su potvrda da se tradicija ne zaboravlja, nego prenosi s ljubavlju – i da se u toj šarenoj rijeci ponosa krije prava snaga naroda koji zna tko je i odakle dolazi.
Foto: Adam Tadijanović
Članak je objavljen uz potporu Agencije za elektroničke medije kroz Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
