Smaknuće Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana 30. travnja 1671. jedan je od najtragičnijih događaja u hrvatskoj povijesti, simbol hrvatske borbe za samostalnost i otpora protiv apsolutističke vlasti Habsburgovaca.
Nakon oslobođenja od Osmanlija u pojedinim dijelovima Hrvatske, Habsburška Monarhija, umjesto da nagradi hrvatsko i ugarsko plemstvo, sve više uvodi apsolutizam, centralizira vlast, guši prava staleža i ignorira lokalne interese. Hrvatski i ugarski velikaši sve više dolaze u sukob s bečkim dvorom. Godine 1664., nakon nepovoljnog mira u Vasváru (gdje je car Leopold I. naglo prekinuo rat s Osmanlijama, unatoč velikim pobjedama hrvatsko-ugarskih snaga), nezadovoljstvo plemstva je naraslo. Petar Zrinski, ban Hrvatske, i njegov šurjak Fran Krsto Frankopan, pjesnik i velikaš, zajedno s nekim ugarskim velikašima, započinju urotu protiv cara.
Cilj je bio osigurati više autonomije za Hrvatsku i Ugarsku, a u nekim fazama i suradnja s Francuskom i Osmanskim Carstvom bila je razmatrana.
Car je doznao za urotu. Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan su pozvani u Beč pod izlikom pregovora, gdje su uhvaćeni, suđeni za veleizdaju i osuđeni na smrt. 30. travnja 1671., u Bečkom Novom Mjestu (Wiener Neustadt), obojica su pogubljena – odrubljene su im glave.
Obitelji Zrinski i Frankopan su raseljene, njihova imanja su konfiscirana. Hrvatska i Ugarska su dodatno izgubile politički utjecaj i autonomiju. U narodu su Zrinski i Frankopan postali simboli domoljublja, borbe za pravdu i otpora tiraniji. U hrvatskoj književnosti i kulturi, njihovo naslijeđe je duboko – Fran Krsto Frankopan ostavio je i značajan književni opus, uključujući poznatu pjesmu Pozivanje na vojsku.
30.travnja se u Hrvatskoj obilježava kao Dan pogibije Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana – dan sjećanja na njihovu žrtvu za slobodu. Njihove posmrtne ostatke Hrvatska je uspjela prenijeti u domovinu 1919., i od tada počivaju u zagrebačkoj katedrali. Poznata je i rečenica iz Petrovog pisma ženi Katarini dan prije smrti:
“Navik on živi ki zgine pošteno.”
Njihovi posmrtni ostaci preneseni su u domovinu 1919. godine, gdje danas počivaju u zagrebačkoj katedrali. U Hrvatskoj se 30. travnja obilježava kao dan njihove pogibije, a ime Zrinskog i Frankopana nose brojne škole, trgovi i ulice diljem zemlje.
Njihov pad bio je kraj jedne epohe, ali i vječni podsjetnik na cijenu slobode. Na današnji dan ne slavimo smrt, nego čast, odvažnost i ljubav prema domovini – vrijednosti koje ni vrijeme ni sablje nisu uspjele zbrisati.
