Iako portal Selo.hr najčešće prati rad kulturno-umjetničkih društava iz cijele Hrvatske, uređivačka politika usmjerena je na isticanje svega iznimnog, lijepog i vrijednog što obogaćuje hrvatsku baštinu. Tako je pažnju privukao i balet “Jela”, umjetničko djelo koje nas vodi u prirodu, duboko u šumu, daleko od gradske užurbanosti i vreve.
Najpoznatiji skladatelj iz Čepina, Bela pl. Adamović Čepinski (1856. – ?), ostavio je dubok trag u hrvatskoj glazbenoj povijesti kao autor prvog hrvatskog baleta “Jela”. Ovo baletno djelo, koje se temelji na preradi pjesme Friedricha Rückerta i za pozornicu ga je prilagodio L. Frappart, svoju je premijeru doživjelo davne 1898. godine. “Jela” je u tom trenutku predstavljala pionirski korak u razvoju domaće baletne umjetnosti.
Nakon više od stotinu godina zaborava, balet “Jela” ponovno je oživio na sceni Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku. Premijera je održana 14. veljače 2025. godine, a projekt je ostvaren zahvaljujući suradnji HNK Osijek i Općine Čepin. Predstavu je režirao i koreografirao Vuk Ognjenović, dok je orkestrom ravnao maestro Vladimir Piskunov.
Osim ovog baleta, Bela Adamović Čepinski ostao je upamćen i po brojnim drugim glazbenim djelima. Među njima se ističu orkestralne skladbe “Andante religioso” (1893.) i “Adagio u f-molu” (1896.), kao i monumentalna “Hrvatska misa”, koju je osobno dirigirao 1911. godine u Voćinu. Njegov bogat opus uključuje gotovo pedeset skladbi, od kojih su mnoge, poput “Finis coronat opus” i “Jubilarne koračnice”, ostale zapisane u hrvatskoj glazbenoj baštini. Posebno je važno napomenuti da je Adamović često i sam pisao tekstove za svoje pjesme, čime je dodatno naglašavao spoj glazbe i narodne umjetnosti.
Izvorna priča baleta “Jela” donosi bajkovitu radnju u kojoj glavna junakinja Jela, vođena žudnjom za zlatom, dolazi na rub propasti, no na kraju pronalazi sreću uz voljenog Marka. Njihova ljubav simbolički se preobražava kroz prirodu – čas su prikazani kao ljudi, čas kao drveće: javor i jela. Cijela radnja smještena je u mistični šumski svijet, ispunjen vilama, duhovima vjetra i šumskim bićima. Među likovima pojavljuju se Šumska kraljica, Gospodar zlatne pećine, Zlatni genij, Vrhovna glava šumskih mužića, kao i mnoge vile i duhovi zlata.
Osječko uprizorenje donijelo je potpuno novo čitanje ovog povijesnog djela. Budući da su od izvorne praizvedbe u Zagrebu sačuvani tek fragmenti – kratka ceduljica s osnovnom pričom i popisom likova – novi autori morali su izgraditi svjež koncept i dramaturgiju. Osječka verzija strukturirana je u tri slike, za razliku od izvorne jedne, a osobito se ističe dodani prizor podzemnog svijeta Zlatnog kralja, koji obogaćuje narativ.
Unatoč svim prilagodbama, jedno je ostalo vjerno izvorniku – glazba. Originalne note Bele pl. Adamovića Čepinskog nisu skraćivane niti su mijenjane, već su služile kao čvrsta osnova oko koje je nastao novi libreto.
