Lužđenje, perušanje, komušanje, samo neki od brojnih naziva za skidanje perušine sa kukuruza. U vrijeme kada nisu postojali kombajni za branje kukuruza seljaci su teškom mukom i žuljevitim rukama nakon što su se naradili u polju i pokupili kukuruz u društvu rodbine, susjeda i prijatelja lužđali, perušali kukuruz u svojim ambarima. Lužđenje je bio završetak jednog od težih seoskih poslova i vrijeme kada se je seljak mogao malo opustiti pogotovo ako je urod bio dobar.
Kako bi se samo začudili naše bake i djedovi kada bi vidjeli današnju tehniku i koliku njivu kukuruza jedan čovjek sa modernim kombajnom za dana pobere i spremi. No usprkos tehnici i strojevima koji mijenjaju desetke pa stotine radnika, kada je fizički posao znatno smanjen nešto opet nije u redu. Seljaci usprkos modernoj tehnici sa nostalgijom se sjećaju druženja, pjesme i šale uz lužđenje kukuruza. Sjećaju se vremena kada je bilo dobrih susjeda jer su jedni druge trebali, kada je bilo prvih prijatelja, a ne današnjih virtualnih, vremena kada je pogled i osmijeh nešto značio, vremena kada je bilo ljudi, kada se poštenjem nije trgovalo, a obećanje bilo tvrđe od kamena.
S time je još veća zahvala svima koji podsjećaju na ta vremena i čuvaju običaje od zaborava poput Udruge žena Guščarice iz Grabrovnice koje su i ove godine uz podršku KUD “Petar Preradović “Grabrovnica , KUD “Tomislav” Sibinj i HFD”Sesvečice” Pod.Sesvete održale „Lužđanu“ u Grabrovnici.
Foto: Udruge žena Guščarice
