Hrvatska himna više je od pjesme, simbol nacionalnog identiteta, ponosa i slobode. Njena melodija i stihovi odjekuju kroz stoljeća i povezuju Hrvate gdje god bili. Hrvatska himna, poznata pod imenom “Lijepa naša domovino”, ima bogatu povijest koja seže do 19. stoljeća. Njezin nastanak je prožet domoljubljem i odražava težnje hrvatskog naroda za samostalnošću i kulturnom emancipacijom.
Sve je počelo 1835. godine kada je Antun Mihanović, hrvatski pravnik i pjesnik, napisao pjesmu “Horvatska domovina”. Pjesma je objavljena u književnom listu “Danica” i brzo je postala popularna među hrvatskim narodom. Točan datum nastanka melodije nije poznat, ali se pretpostavlja da je nastala oko 1848. godine. Autor melodije je Josip Runjanin, hrvatski skladatelj i časnik u austrougarskoj vojsci. Runjanin je uglazbio samo dvije kitice Mihanovićeve pjesme, a melodija je postala poznata kao “Lijepa naša domovino”.
Tijekom 19. i 20. stoljeća “Lijepa naša domovino” se koristila u raznim domoljubnim i kulturnim manifestacijama. Pjesma je postala simbol hrvatskog nacionalnog identiteta i težnje za samostalnošću. Nakon raspada Jugoslavije 1991. godine, “Lijepa naša domovino” je usvojena za himnu Republike Hrvatske. Službena verzija himne sastoji se od prve, druge, pretposljednje i posljednje kitice Mihanovićeve pjesme. Ne zna se točno kako je izgledao izvorni Runjaninov zapis melodije, prvi poznati zapis potječe od Vatroslava Lichteneggera iz 1861. godine.
Horvatska domovina
Lěpa naša domovino,
Oj junačka zemljo mila,
Stare slave dědovino,
Da bi vazda čestna bila!
Mila, kano si nam slavna,
Mila si nam ti jedina,
Mila, kuda si nam ravna,
Mila, kuda si planina!
Vedro nebo, vedro čelo,
Blaga persa, blage noći,
Toplo lěto, toplo dělo,
Bistre vode, bistre oči:
Vele gore, veli ljudi,
Rujna lica, rujna vina,
Silni gromi, silni udi; –
To je naša domovina!
Ženju serpi, mašu kose,
Děd se žuri, snope broji,
Škriplju vozi, brašno nose,
Snaša preduć málo doji:
Pase marha, rog se čuje,
Oj, oj zvenči, oj, u tmine,
K ognju star i mlad šetuje; –
Evo t’ naške domovine!
Luč iz mraka dalko sija,
Po veseloj livadici,
Pěsme glasno brěg odbija,
Ljubni poje k tamburici:
Kolo vode, živo kolo,
I na berdu, i v dolini,
Plešu mladji sve okolo; –
Mi smo, pobre, v domovini!
Magla, što li, Unu skriva?
Ni l’ to našiu jauk turobni?
Tko li moleć smert naziva?
Il’ slobodni, il’ su robni?
“Rat je, bratjo, rat junaci,
Pušku hvataj, sablju paši,
Sedlaj konjče, hajd pešjaci,
Slava budi, gdi su naši!”
Buči bura, magla projde, –
Puca zora, tmina běži, –
Tuga mine, radost dojde, –
Zdravo slobost, – dušman leži!
Veseli se, tužna mati,
Padoše ti verli sini,
Ko junaci, ko Horvati,
Ljaše kervcu domovini!
Teci, Sava hitra, teci
Nit’ ti Dunaj silu gubi,
Kud li šumiš, světu reci:
Da svog’ doma Horvat ljubi,
Dok mu njive sunce grije,
Dok mu hrastje bura vije,
Dok mu mertve grob sakrije,
Dok mu živo serdce bije!
Izvor:https://hr.wikipedia.org/wiki/Lijepa_na%C5%A1a_domovino”>https://hr.wikipedia.org/wiki/Lijepa_na%C5%A1a_domovino