Nekoć hrana siromašnih, danas cijenjena gurmanska poslastica. Tako bi se mogla sažeti priča o čvarcima, jednom od najslikovitijih simbola slavonske i baranjske tradicije. Malo koja namirnica u Hrvatskoj prolazi ovako zanimljiv put: od skromnog nusprodukta svinjokolje do proizvoda koji na sajmovima doseže cijenu i do četrdesetak eura po kilogramu, a na festivalima privlači tisuće posjetitelja.
Čvarci su izvorno bili rezultat stroge domaće racionalnosti. U ruralnim krajevima ništa se nije bacalo; sve što se moglo iskoristiti — iskoristilo se. Topljenje masti u velikim kotlovima bilo je nužno, ponajprije zbog zimnice, a ono što bi ostalo na dnu kotla postajali su čvarci, jednostavna i kalorična hrana koja je grijala i zasitila. U mnogim su kućama bili tek topli zalogaj nakon kolinja ili brzinska okrjepa za težake. Malo je tko tada slutio da će upravo ti hrskavi komadići biti buduća gastronomska zvijezda.
No svijet se promijenio. S nestankom kućnih kolinja i dolaskom industrijske hrane, ljudi su se počeli vraćati izvorima. Autentičnost, domaća proizvodnja i okusi djetinjstva počeli su vrijedi više nego ikad. Čvarci su tako, gotovo neprimjetno, prerasli iz „običnog” u „posebno”. Potražnja je premašila ponudu, pojavio se niz varijacija (duvan čvarci, mesnati, pogačasti), a cijena je rasla kako je rasla i njihova popularnost. Danas ih kupuju gurmani, turisti, vinoljupci, mladi i stari, svi oni koji u jednom zalogaju traže istovremeno nostalgiju i kvalitetu.
Ta nova vrijednost čvaraka najbolje se vidi u fenomenu festivala. Posljednjih desetljeća u Hrvatskoj se razvila cijela mala kultura manifestacija posvećenih upravo njima. Čvarkijade, natjecanja u topljenju čvaraka i zimski vašari postali su nezaobilazni dio regionalne tradicije. Među njima se posebno ističe baranjski Čvarakfest u Karancu, koji se održava svake godine krajem studenoga. Tamo se, na livadi uz crkvu svetog Donata, okupljaju majstori kotlova, lokalni OPG-ovi i mnoštvo posjetitelja željnih toplih čvaraka, domaćih proizvoda, čobanca i mirisa izgorjelih drva. Dok se kotlovi dime, ekipe se natječu za titulu Čvarak majstora, a publika uživa u rijetkoj prilici da kuša čvarke doslovno nekoliko sekundi nakon što napuste ulje.
Atmosfera u Karancu, kao i na sličnim festivalima, podsjetnik je na to što čvarci doista predstavljaju. Nije riječ samo o hrani. Oni su dio identiteta, nasljeđa i zajedništva. Hrskava nit koja povezuje generacije i pokazuje da skromno može postati veliko ako se prenosi s ljubavlju i ponosom.
Put čvaraka tako je simboličan: iz potrebe su nastali, s vremenom su postali zaboravljeni, a danas su ponovno cijenjeni, možda više nego ikad. I dok se kotlovi u Karancu svake godine iznova zagrijavaju, jasno je da će ova nekada skromna namirnica još dugo ostati velika priča hrvatske gastronomije.
Više o Čvarakfest u Karancu pročitajte na baranja.info
