Na sjevernim obroncima Papuk, visoko iznad Orahovice, u gustoj bukovoj šumi, skrivaju se ruševine Ružica grad — najveće srednjovjekovne utvrde u Slavoniji. Danas tiho uronjen u zelenilo Parka prirode, ovaj kameni kompleks nekoć je bio važno upravno, vojno i gospodarsko središte koje je nadziralo putove između Podravine i Požeške kotline. Ružica grad nije tek ostatak jedne kule, nego razvedeni utvrđeni „grad” dug oko 170 metara, s višestrukim obrambenim pojasevima, kulama, palasom, kapelom i gospodarskim prostorima — arhitektonski organizam koji jasno govori o svojoj nekadašnjoj moći.
Utvrda nastaje krajem 13. i početkom 14. stoljeća. U početku je u posjedu velikaške obitelji Gorjanski, a potom prelazi pod vlast moćne obitelji Iločki. U 15. stoljeću Ružica grad doživljava vrhunac značaja, osobito u vrijeme Nikole Iločkog, jednog od najutjecajnijih velikaša Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva. Zahvaljujući iznimno strateškom položaju, grad nadzire trgovačke i vojne pravce te postaje središte vlastelinstva s razvijenim gospodarskim životom. Nakon osmanskih osvajanja Slavonije u 16. stoljeću, utvrda se napušta i prepušta propadanju.
Danas je upravo ta napuštenost dio njegova identiteta. Do lokaliteta vodi planinarska staza iz Orahovice, a posljednjih četrdesetak minuta hoda odvaja posjetitelja od svakodnevne buke. Nema suvremenih intervencija koje bi narušile ambijent: kamen obrasao mahovinom, visoka bukova stabla i tišina stvaraju dojam kao da je vrijeme zastalo. Po dojmu i razvedenosti prostora Ružica grad može se usporediti s utvrdama poput Veliki Tabor, ali bez restauracija — u stanju autentične ruševine koju je šuma preuzela natrag.
Ime grada dugo je poticalo maštu. Iako povijesni izvori ne donose izravno tumačenje, način na koji se naziv pojavljuje u latinskim i mađarskim oblicima (primjerice Ruzsica) upućuje na opisni toponim, a ne na osobno ime. U staroslavenskom i narodnom govoru korijen ruž / ružica može označavati crvenkastu boju tla i stijena, ali i divlju ružu — šipak — koja i danas prirodno raste na padinama Papuka. Srednjovjekovne utvrde često su nosile nazive prema prirodnim obilježjima terena, pa je jezično i povijesno uvjerljivo tumačenje da je Ružica grad zapravo „grad na mjestu ruža” ili „grad na crvenkastom tlu”.
A onda, na kraju, ostaje priča koju pamti narod. Prema usmenoj predaji, grad je dobio ime po djevojci Ružici koja se, zbog nesretne ljubavi, bacila s jedne od kula. Tragična sudbina, kaže legenda, ostavila je ime gradu i romantični pečat mjestu koje i danas, skriveno u šumi Papuka, djeluje kao kulisa neke davne, zaboravljene priče.
