Na 5. manifestaciji „Ne idem iz Slavonije“, održanoj u Lužanima, posebnu pozornost posjetitelja privukle su svečano uređene svatovske zaprege, koje su još jednom pokazale koliko su konji, tradicijsko ruho i svatovski običaji duboko utkani u život slavonskoga sela. Za najljepšu svatovsku zapregu proglašena je zaprega Ivana Stanišića iz Oprisavaca. Nagrada je pripala skladno uređenoj zaprezi u kojoj je svaki detalj govorio o poštovanju prema slavonskoj tradiciji, ali i o velikom trudu uloženom u pripremu konja, kola i sudionika.
Upečatljiva žuta kola, ukrašena zelenilom, suncokretima, tkanim prekrivačima i bijelim ručnim radovima, već su na prvi pogled privlačila pozornost. Posebnu vrijednost cjelokupnom prizoru davale su bogato izrađene čipke i vezeni ručnici, pažljivo postavljeni na zapregu i konjsku opremu. Takvi ukrasi nisu bili samo dekoracija, nego podsjetnik na vještinu i strpljenje slavonskih žena koje su svojim rukama generacijama stvarale predmete za najsvečanije obiteljske trenutke.
Zapregu su vukla dva njegovana bijela konja, uredno timarena i opremljena crnom zaprežnom opremom. Na njihovim su se bokovima isticali bijeli ručnici s crvenim tradicijskim motivima, dodatno ukrašeni hrvatskom trobojnicom. Dostojanstveno držanje konja i njihovo usklađeno kretanje zaokružili su sliku svatovske zaprege kakva se nekoć mogla vidjeti u slavonskim selima za vrijeme velikih svadbenih povorki.
Članovi zaprege bili su odjeveni u tradicijsko ruho – bijele košulje, tamne prsluke, visoke čizme i šešire ukrašene cvijećem i zlatovezom. Posebnu ljepotu prizoru davale su žene u svečanim nošnjama, s bogato uređenim oglavljima, nakitom i ručno izrađenim tekstilnim ukrasima. Svatovska zaprega Ivana Stanišića nije se istaknula samo bojama i bogatstvom ukrasa. Njezina najveća vrijednost bila je u skladnoj cjelini – konjima, kolima, nošnjama i ljudima koji su s ponosom predstavili baštinu svoga kraja. Upravo je ta povezanost čovjeka, konja i tradicije ostavila snažan dojam te zasluženo donijela priznanje za najljepšu zapregu manifestacije.
Manifestacija „Ne idem iz Slavonije“ tako je još jednom potvrdila važnost očuvanja konjogojstva, svatovskih običaja i tradicijskog načina života. Zahvaljujući ljudima poput Ivana Stanišića i njegove pratnje, nekadašnji prizori slavonskih svatova ne ostaju samo sačuvani na starim fotografijama, nego ponovno oživljavaju pred publikom, u punoj ljepoti boja, pjesme, konja i zajedništva.
Foto: Đuro Oreščanin
