Život na hrvatskom selu odavno nije samo slika zemlje, stoke, vrta i poslova koji se prenose s generacije na generaciju. Iza mnogih gospodarstava danas stoje obrazovane, poduzetne i uporne žene koje istodobno vode obitelj, rade na zemlji, razvijaju proizvodnju, sudjeluju u životu svojih mjesta i čuvaju tradiciju kraja iz kojeg dolaze. Upravo su se takve žene okupile u Iloku na 26. Izboru za Najuzorniju hrvatsku seosku ženu, održanom 3. listopada na Ladanjskom imanju Principovac.
Titulu Najuzornije hrvatske seoske žene za 2026. godinu osvojila je Barbara Fučec Borović iz Ivanovca, predstavnica Međimurske županije. Velik uspjeh ostvarila je i Tihana Dročić iz Brodsko-posavske županije, koja je proglašena prvom pratiljom, dok je titulu druge pratilje ponijela Ana-Marija Hrust iz Zagrebačke županije. Posebno priznanje pripalo je i Diani Prpić Šeketa iz Karlovačke županije, koju su u posebnom izboru odabrali čitatelji 24sata.
Ovogodišnja pobjednica Barbara Fučec Borović diplomirana je agronomka koja je odlučila ostati na rodnom imanju i upravo ondje primijeniti svoje znanje. Sa suprugom obrađuje oko stotinu hektara zemlje, dok je sama nositeljica OPG-a na kojem vodi proizvodnju na dodatnih 13 hektara. Na njihovu gospodarstvu uzgajaju pšenicu, tritikale, heljdu i buče, proizvode bučino ulje i heljdinu kašu, a veliki dio proizvodnje vezan je uz stočarstvo. Na gospodarstvu imaju oko 160 grla stoke i godišnje proizvode približno 550 tisuća litara mlijeka. Barbara proizvodi i različite vrste sireva, za koje je tijekom godina osvajala priznanja, a u svakodnevnom radu koriste i suvremenu tehnologiju. Njezina priča možda najbolje pokazuje kako hrvatsko selo ne mora birati između tradicije i modernog načina proizvodnje. Jedno bez drugoga danas teško može opstati.
Znanje, tehnologija i iskustvo prethodnih generacija mogu zajedno stvarati gospodarstvo koje ima budućnost.
Posebno lijep uspjeh ostvarila je Tihana Dročić, koja je predstavljala Brodsko-posavsku županiju. Titula prve pratilje priznanje je njezinu radu, ali i cijeloj obitelji i ljudima koji su bili uz nju tijekom priprema za nastup u Iloku. Tihana je magistrica inženjerka zootehnike i majka trojice sinova, a prije desetak godina preuzela je obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo. Njezin život na selu ne završava samo na poljoprivredi. Uz obitelj i gospodarstvo uključena je u život svoje zajednice, volontiranje i očuvanje tradicije, a upravo takva širina djelovanja jedan je od razloga zbog kojih ovaj izbor ima mnogo veću vrijednost od samog natjecanja za titulu. Iza nekoliko minuta predstavljanja pred publikom i žirijem stoje godine svakodnevnog rada, odricanja i odgovornosti.
Stoji rano jutro kada treba nahraniti životinje, posao koji ne poznaje nedjelju ni blagdan, obitelj, kućanstvo, zemlja i sve one obveze koje ljudi izvan sela često niti ne vide.
Izbor Najuzornije hrvatske seoske žene nije klasično natjecanje u kojemu se gleda samo konačni poredak. Svaka kandidatkinja u Ilok je donijela dio svoga kraja. Predstavljale su svoja gospodarstva, proizvode, obitelji, običaje, narodne nošnje i životne priče. Jedna se bavi stočarstvom, druga ratarstvom, voćarstvom ili povrćarstvom. Neke razvijaju ruralni turizam, druge prerađuju proizvode sa svojih gospodarstava, vode udruge, volontiraju ili sudjeluju u kulturnom i društvenom životu svojih mjesta. Različite su im životne priče, ali im je zajedničko jedno. Odlučile su živjeti i stvarati na hrvatskom selu. Upravo zbog toga teško ih je promatrati samo kroz pobjednicu, prvu i drugu pratilju.
Svaka od njih predstavlja jednu malu priču hrvatskog ruralnog prostora.
Kada govorimo o hrvatskom selu, često govorimo o potporama, mehanizaciji, zemljištu, tržištu, infrastrukturi i demografiji. Sve je to važno. Ali selo bez ljudi nema budućnosti. A posebno je teško govoriti o budućnosti hrvatskog sela bez žena koje su spremne na njemu ostati, podizati obitelji, raditi, stvarati i razvijati nova gospodarstva. Zato priznanje Barbari Fučec Borović, uspjeh Tihane Dročić i Ana-Marije Hrust te priče svih ostalih kandidatkinja imaju vrijednost koja je mnogo veća od lente i titule.
To je priznanje radu koji je često nevidljiv.
Ženama koje istodobno čuvaju ono što smo naslijedili i traže načine kako tome dati budućnost. Jer hrvatsko selo ne čuvaju samo stare kuće, nošnje, pjesme i običaji. Čuvaju ga ljudi. A među njima posebno mjesto pripada ženama koje mu svojim radom, znanjem, upornošću i ljubavlju daju život.
Prema javno objavljenom popisu prije završnog izbora, predstavljena je 21 kandidatkinja:
Evelina Bartolović – Osječko-baranjska županija
Anita Bello – Požeško-slavonska županija
Nikolina Bijelić – Istarska županija
Anica Bistović – Varaždinska županija
Doris Čusa – Zadarska županija
Tihana Dročić – Brodsko-posavska županija
Barbara Fučec Borović – Međimurska županija
Ana-Marija Hrust – Zagrebačka županija
Ana Juračić – Dubrovačko-neretvanska županija
Marija Kalistović – Vukovarsko-srijemska županija
Marina Katušić – Sisačko-moslavačka županija
Susanne Lučić – Primorsko-goranska županija
Anja Pirin Vuković – Bjelovarsko-bilogorska županija
Natalija Poljak – Splitsko-dalmatinska županija
Neda Popović – Šibensko-kninska županija
Diana Prpić Šeketa – Karlovačka županija
Ana-Marija Sertić – Ličko-senjska županija
Zdenka Sertić – Ličko-senjska županija
Bojana Svalina – Koprivničko-križevačka županija
Verica Štrkalj – Krapinsko-zagorska županija
Katarina Štukar – Virovitičko-podravska županija
Foto: Uzorne Hrvatske Seoske Žene
