O Vinkovačkim jesenima teško je pisati samo jednom. Toliko je u nekoliko dana pjesme, boja, običaja, ljudi i detalja da svaki dio ove velike manifestacije zaslužuje svoju priču. Nakon što smo već pisali o pripremama za svečanu povorku, ovoga puta zadržavamo se upravo u koloni, među sudionicima koji su ulicama Vinkovaca pronijeli tradiciju svojih krajeva.
Svečani mimohod 61. Vinkovačkih jeseni još je jednom pokazao koliko je bogata i raznolika hrvatska tradicijska baština. Ono što se možda ne može u potpunosti prenijeti fotografijom jest atmosfera koja prati povorku cijelim putem. Sudionici ne prolaze samo pred publikom, uz pjesmu, smjeh, ples prenose dobro raspoloženje na brojnu publiku. Jedna pjesma još nije ni utihnula, a već se iz drugog dijela kolone čuje novi napjev. Upravo u tom neprekidnom izmjenjivanju pjesme, plesa i nošnji najbolje se vidi sva raznolikost tradicije koju su sudionici donijeli u Vinkovce. Gotovo je nevjerojatno koliko je ljudska mašta kroz vrijeme stvorila različitih oblika, ukrasa, krojeva i načina uređivanja.
Posebnu pažnju privlače frizure i oglavlja djevojaka i žena. Pletenice, marame, cvijeće, vrpce, dukati, čipka i brojni sitni ukrasi mijenjaju se gotovo iz skupine u skupinu. Jednako bogatstvo vidi se i na samim nošnjama, u vezovima, pregačama, prslucima, košuljama, šeširima i nakitu.
No iza svega toga ne stoji samo ideja.
Iza svakog takvog detalja nalaze se vješte ruke ljudi koji su ga znali napraviti. Netko je morao istkati platno, izvesti ukras, sašiti nošnju, izraditi čipku, nanizati perlice ili oblikovati nakit. A za mnoge od tih radova bili su potrebni dani i tjedni strpljenja. Jednako je važno i znanje koje je potrebno da bi se tradicijska nošnja pravilno odjenula. Kako složiti kosu, kako namjestiti oglavlje, gdje dolazi pojedini ukras i na koji se način nosi određeni dio nošnje sve je to dio baštine koji se desetljećima prenosio s generacije na generaciju. Zbog sveg navedenog povorka nije samo prilika da se vide lijepe narodne nošnje. Ona pokazuje i koliko je znanja sačuvano među ljudima koji se folklorom bave danas. Posebno je lijepo vidjeti veliki broj mladih i djece, jer upravo oni potvrđuju da tradicija nije ostala samo uspomena na prošlost. Ona još uvijek živi, pjeva se, pleše i prenosi dalje.
A Vinkovačke jeseni upravo su mjesto na kojem se to najbolje vidi.
Fotografijama je gotovo nemoguće obuhvatiti sve što se tijekom povorke može vidjeti. Svaka skupina donosi nešto drugačije, a često tek na fotografiji kasnije primijetimo sitne detalje koje u prolasku nismo stigli vidjeti. Zbog toga ćemo na portalu selo.hr i dalje objavljivati galerije fotografija s ovogodišnjih Vinkovačkih jeseni, jer je jednostavno nemoguće svo bogatstvo ove manifestacije smjestiti u nekoliko članaka.
Posebnu priču ostavit ćemo i za konjanike i svečano uređene zaprege, kojima ćemo posvetiti jedan od sljedećih nastavaka. Jer Vinkovačke jeseni nisu samo manifestacija koju se dođe pogledati. One su nekoliko sati tijekom kojih se može vidjeti kako tradicija još uvijek živi i priča o nama.
Foto: Zdenko Đurček
