U tišini Velikog petka i bdjenju Velike subote, u crkvama diljem Hrvatske može se vidjeti poseban prizor: straža u rimskim odorama koja u tišini i sabranosti čuva Kristov grob. Taj jedinstveni običaj, duboko ukorijenjen u vjerskoj i kulturnoj baštini hrvatskog naroda, poznat je kao “čuvari Kristova groba”, a njegovi najpoznatiji predstavnici su žudije.
Ovaj običaj posebno se njeguje u Dalmaciji, ali i u nekim dijelovima Slavonije, gdje se s ljubavlju prenosi s koljena na koljeno. Čuvari, najčešće mladići iz župne zajednice, oblače odore rimskih vojnika te simbolično stražare kraj Kristova groba od Velikog petka do slavnog trenutka uskrsnuća. Tada, na znak radosti i pobjede života nad smrću, čuvari “padaju” na tlo, izražavajući snagu Božje pobjede nad zlom.
Najpoznatiji čuvari Kristova groba su:
-
Žudije iz Vodica – možda i najpoznatija skupina, čiji članovi nastupaju prema strogo utvrđenim pravilima i redovito sudjeluju na smotrama čuvara diljem Hrvatske.
-
Metković – s dugom i snažnom tradicijom žudija koji djeluju pri crkvi sv. Ilije.
-
Vrlika i Sinj – gdje se ovaj običaj njeguje u okrilju franjevačke duhovnosti i tradicije.
-
Imotski, Opuzen, Trogir, Kaštela, Šibenik – mjesta u kojima se ovaj običaj doživljava s ponosom i dubokim poštovanjem.
U novije vrijeme, običaj su prihvatili i vjernici u nekim župama Slavonije, gdje se tradicija širi kao živi izraz vjere i povezanosti s Kristovim uskrsnućem.
Poseban događaj u godini je i Smotra žudija – godišnji susret čuvara Kristova groba iz različitih mjesta, koji čuva, povezuje i promiče ovu vrijednu baštinu.
Običaj čuvara Kristova groba nije samo uprizorenje povijesnog trenutka. On je snažna molitva u pokretu, izražaj zajedništva, vjera prenesena u djelu, i znak da je Uskrs – više od blagdana: on je život.
